Zračni taksiji spremaju se za poslovni uzlet, a tvrtke kao što su Boeing, Hyundai, Airbus i Toyota grade flote kako bi putnici letjeli nebom. Europa i SAD izradile su nacrt novih pravila kako bi otvorile put za početak rada zračnih taksija u sljedećem desetljeću, a njihov primjer slijedit će i australska Uprava za sigurnost civilnog zrakoplovstva (CASA).

Sigurnosni izazovi

No, da bi zračni taksiji sigurno letjeli gradovima, potrebno je što preciznije izmjeriti iznenadne udare vjetra koji se formiraju oko gradskih zgrada i njihov utjecaj na stabilnost letjelica. Posljednjih nekoliko godina tim su se problemom bavile sve ozbiljnije studije pa tako i ova najnovija, Istraživačkog tima za zrakoplovne sustave bez posade (UAS) australskog Sveučilišta RMIT.

Niskoleteći zrakoplovi izloženi su riziku od udara vjetra jer slijeću i polijeću malom brzinom, a iznenadni udari vjetra mogu predstavljati značajne sigurnosne izazove za zračne taksije i dronove za manje od jedne sekunde. Zbog toga će zračni taksiji i dronovi trebati više snage za slijetanje ili polijetanje u gradovima u usporedbi sa zračnom lukom ili otvorenim prostorom, upozoravaju istraživači u radu koji objavljuje časopis MDPI Drones.

"Ove letjelice trebaju snažne motore koji mogu brzo promijeniti potisak koji stvaraju propeleri kako bi se vozilo brzo vratilo na kurs, a to zahtijeva više energije", kažu istraživači koji kažu da se propisi i certifikacije moraju se posebno posvetiti sigurnom radu kad letjelice prolaze kroz polja protoka zgrade. Simulacije i mjerenja vjetra specifične za pojedine lokacije bitni su za prepoznavanje opasnih područja.

Sletne platforme

"Dok određujemo lokaciju vertiportova, mjesta gdje će ove letjelice polijetati i slijetati, moramo odrediti opasna područja koja treba izbjegavati. To će povećati sigurnost i smanjiti prekide letova zbog vjetra", kažu istraživači. Zračnim taksijima trebat će osigurati vremenske informacije u puno višoj razlučivosti i brže nego što je trenutno moguće. "Margina pogreške bit će mnogo niža nego u zračnim lukama, gdje veliki zrakoplovi mogu tolerirati puno jače udare vjetra. Tu fleksibilnost nećemo imati sa zračnim taksijima u gradovima."

Namjenski izgrađeni vertiportovi trebali bi, kažu, integrirati značajke geometrijskog dizajna kako bi se smanjila pojava opasnih uvjeta. U vertiportove bi se mogle prenamijeniti i postojeće zgrade, ali to zahtijeva modifikacije kako bi se poboljšala aerodinamika u blizini sletnih platformi. A učinkovitost takvih značajki dizajna mogla bi se procijeniti skaliranim eksperimentima u zračnim tunelima i mjerenjima u punoj veličini.