Iz mora istraživanja koja se svakodnevno objavljuju na znanstvenim simpozijima, portalima i časopisima nije lako izvući kapitalca, ono koje će po nečemu biti doista posebno. Jedno od takvih zasigurno je ono istraživača Sveučilišta Northeastern koji su u suradnji s kolegama s MIT-a i Sveučilišta u Glasgowu istražili što se događa kad papige naučite da se međusobno pozivaju putem tableta i pametnih telefona.

Po izboru papiga

Rezultati ove studije, predstavljene u zborniku Proceedings of the 2023 CHI Conference on Human Factors in Computing Systems, sugeriraju da bi video pozivi mogli pomoći papigama da približe komunikaciju ptica u divljini, poboljšavajući njihovo ponašanje i, najvjerojatnije, njihovu dobrobit u domovima njihovih vlasnika.

Istraživači su papige različitih vrsta podučili kako da koriste tablete i pametne telefone i međusobno upućuju ​​video pozive putem Facebook Messengera. Ideja je bila saznati bi li ptice, kad bi imale izbora, samoinicijativno pozivale jedna drugu? Odgovor je bio brz i jasan: da!

Pozitivna iskustva

Ne samo da su ptice slobodno započinjale pozive i, čini se, razumjele da je prava papiga s druge strane, nego su njihovi vlasnici u velikoj većini izvijestili o pozivima kao pozitivnim iskustvima za njihove papige. Uočeno je da ptice uče vještine od svojih video prijatelja, uključujući traženje hrane, nove vokalizacije, pa čak i letenje. 

Pojavilo se nekoliko značajnih otkrića. Ptice su sudjelovale u većini poziva maksimalno dopušteno vrijeme. Pritom su neke od njih razvile i snažna prijateljstva. Najpopularnije papige bile su one koje su inicirale najviše poziva, što ukazuje na recipročnu dinamiku sličnu ljudskoj socijalizaciji. I dok se većim dijelom činilo da ptice uživaju u samoj aktivnosti, neke su papige uživale u dodatnoj pažnji koju su dobivale od svojih vlasnika, dok su se druge vezale za ljude s druge strane ekrana.

Mogućnost izbora

Važno stavka ovog istraživanja bila je ta da je pticama, naučenima rukovati uređajima, ostavljeno na volju hoće li se koristiti tehnologijom ili neće. Na početnom zaslonu čekale su ih slike mogućih prijatelja koje mogu nazvati, s parovima ili više papiga u chatu, grupiranih uglavnom prema veličini i vremenskoj zoni. Tijekom koordiniranih trosatnih sesija, koristeći kljun za dodirivanje ekrana, svaka ptica je mogla inicirati do dva poziva od kojih svaki nije trajao dulje od pet minuta. 

Rezultati eksperimenta sugeriraju da video pozivi mogu poboljšati kvalitetu života kućnih papiga. Baš kao se u sličnom istraživanju u kojem su, opet, sudjelovali djelatnici Northeasterna, otkrili kako papige mogu naučiti čitati. Ellie, 11-godišnji Goffin kakadu istraživačice Jen Cunha može čitati osnovne riječi, svojim kljunom nacrtati 14 slova na dodirnoj podlozi i prenijeti široku lepezu složenih osjećaja i zahtjeva na svom tabletu. Papiga tako može reći da je gladna i što bi jela; može izraziti kad se osjeća uplašeno ili sretno, kad želi čitati knjigu ili slušati glazbu. Kad dobije hrane dodirnut će gumbe na zaslonu kako bi tablet rekao "Njam". Kad poželi kljunom će dotaknuti naredbe "glazba", zatim "klavir" i "Beethoven".

Sveučilišni program

Naizgled puka zabava dostojna noćnih programa u kojima David Letterman prikazuje "Glupe trikovi s kućnim ljubimcima" ili nastupa u šou "America's Got Talent", riječ je ipak o rezultatima pravih, recenziranih studija usmjerenih na iskorištavanje tehnologije za bolje razumijevanje i obogaćivanje života životinja o kojima skrbi čovjek - od papiga kućnih ljubimaca i pasa do životinja u zoološkim vrtovima.

"Možemo li pomoći životinja, smanjiti njihovu dosadu i osigurati da to ne radimo samo za zabavu ljudi?", pitaju se istraživači koji na Khoury College of Computer Science i College of Arts, Media and Design (CAMD) https://www.khoury.northeastern.edu/programs/ u sklopu Sveučilišta Northeastern pokreću posebni program posvećen proučavanju životinja i tehnologije, od izrade prototipa novih proizvoda do stvaranja etičkog okvira oko postupanja sa životinjama u takvim istraživanjima. Interakcija između životinja i računala bit će u središtu njihovog zanimanja. 

Kako ograničiti vrijeme koje papiga provodi pred ekranom relativno je nov koncept u istraživanju na životinjama i u skladu je s pitanjima o tome kako ljudi komuniciraju sa svojim uređajima. "Važno je dati im prilike da se ne bave tehnologijom i ne postanu njen rob", kažu istraživači.