Uz ustaljene pucačke franšize kao što su Doom, Quake i Wolfenstein, ekipa id Softwarea prije devet je godina objavila Rage, postapokaliptični FPS koji je briljirao u borbenim dijelovima s unikatnim mehanikama kretanja. Iako nije bio popularan kao izdanja ranije spomenutih serijala, Rage je izazvao dovoljno veliki interes igrača da bi autori prionuli poslu koji su odradili u suradnji s ekipom Avalanche Studiosa, tvorcima serijala Just Cause. Zbrojimo li dva i dva, odnosno FPS dio s otvorenim svijetom i adrenalinskim jurnjavama, uspjeh ne bi trebao izostati, ili bolje rečeno, takav ishod smo i očekivali.

Priča Ragea 2 započinje trideset godina nakon one iz prvog dijela, i stavlja nas u ulogu Walkera, posljednjeg od svoje vrste koji je jedini sposoban suprotstaviti se generalu Crossu i njegovom Authorityju. Nakon brzinskog izbora muškog ili ženskog lika, ubačeni smo u ovaj nemilosrdni svijet s pištoljem u rukama i vjerom u bolje sutra, koja stiže u obliku posebne opreme. Ona našem junaku ili junakinji daje sposobnosti superjunaka, koje je moguće dodatno nadograđivati kroz napredak i pronalaženje odgovarajućih predmeta, a svaku dobivenu prati mala škola korištenja, s obzirom na to da se sve prilično slično aktiviraju. Bez brige, ubrzo sve sjeda na svoje mjesto, i kroz horde mutanata i ostalih protivnika, krčit ćete put s lakoćom, za razliku od samog sustava nadogradnji, koji nam je na trenutke bio zbunjujući, čak i pri kraju igre. Naime, osim samih sposobnosti, možete nadograđivati oružja, vozila i projekte, a za sve njih trebate nekoliko vrsta različitih resursa, koje pronalazite samim igranjem. Kada ih i nađete, vjerojatno ćete zaboraviti zbog čega vam uopće trebaju pa je njuškanje po izbornicima radnja koju je nemoguće izbjeći, što, pak, ubija atmosferu.

Što više neprijatelja krene na vas i brzinski ih rješavate, prije ćete dobiti priliku ući u posebno stanje Overdrive, u kojem vaša oružja rade više štete, regeneracija zdravlja je suluda, a iza protivnika ostaje i više energije. Rage 2 jednostavno ne možete igrati izvirujući iza zaklona, već vas sama igra tjera na agresivni pristup borbama i ulijetanje među mase protivnika, iz čega ćete, uz korištenje posebnosti, izlaziti sa smiješkom na usnama.

Nažalost, zadovoljstvo će nakon nekoliko sati zamijeniti ravnodušnost, jer priča kampanje jednostavno ne drži vodu. Nakon odličnog uvoda, slijedi dio u kojem smo prisiljeni obavljati praktički identične zadatke u drugačijem okruženju, no sve se svodi na skakanje između točaka interesa, dok ne obavimo scenarij koji nas vodi u naredni set ponavljajućih sukoba. Iako su mape otvorene za istraživanje, nekih većih razloga na gubljenje vremena po bespućima nemate, što smo isprobali iz prve ruke. Dizajneri su valjda smatrali da će posjet lokacijama naznačenima na mapi i okršaji na putu do njih biti sasvim dostatni, no kao što smo rekli, svaka je nekako nalik prethodnoj, a i glumljenje dostavljača pizza koji skuterom juriša prema zapovijedima nadređenih bez pravog razloga, osim da ih zadovolji, nije ono što smo priželjkivali.

Ne kažemo, FPS komponenta gotovo je bez greške, no kako ona čini tek jedan dio cjelokupnog iskustva, Rage 2 nije igra u kojoj će svi ljubitelji pucačina bespogovorno uživati.