Kada smo dogovarali ovaj naš ležerni serijal „ljetnih preporuka“ odlučio sam se pozabaviti mobilnim igrama, odnosno dati vam preporuke za igre namijenjene mobitelima i tabletima. Plan mi je bio prikupiti od kolega iz redakcije prijedloge njihovih favorita, tome dodati svojih par i tako složiti neku top listu. Ali na moje veliko iznenađenje dobio sam odgovor od baš svih urednika kako mi ne mogu ništa predložiti - jer se uopće ne igraju na svojim mobitelima! Čudnih li ljudi, ne znaju što propuštaju…

Ali dobro, ima puno kompjuteraša koji se uopće ne igraju, ni na jednoj platformi. Nećemo se sada baviti time kako netko ima, a netko drugi ni malo gejmerskih sklonosti - za sebe osobno mogu reći da sam od kada znam za sebe volio igre i igranje. Prošao sam razne faze, od klikera u predškolskom uzrastu, pa zaluđenosti kartanjem (od osnovne škole sve do faksa), preko odrastanja uz razne samostojeće vide konzole i flipere gdje god bih na njih naišao (btw - najdraži mi je bio Eight Ball fliper). Sve je to palo u sjenu nakon što sam se dokopa Commodorea 64, pronašao neki drugi svemir i poput mnogih drugih, ostao trajno fasciniran računalnim igrama. Samo nikada nisam uspio uz PC igre razviti i sklonost prema konzolama i konzolaškim igrama, ali nisam se valjda dovoljno potrudio, no ne isključujem ni tu mogućnost zastranjivanja u nekoj budućnosti.

Moram naglasiti kako mobine igre igram gotovo isključivo na tabletu (konkretno iPadu), što je ipak značajno drugačiji, komforniji i meni btino bolji doživljaj, od igranja na mobitelima. Istina, danas su lako dostupni (hoću reći nisu pretjerano skupi) i mobiteli s vrlo velikim dijagonalama ekrana, koji mogu konkurirati i tabletima.

Kod mobilnih igara osobito cijenim kada su kontrole s posebnom pažnjom prilagođene ekranima osjetljivim na dodir. Ima puno visokobudžetskih igara koje imaju grozno riješen sustav upravljanja, tako da treba iskazati poštovanje i divljenje developerima koji su sposobni osmisliti rješenja koja nam pružaju prirodnu upravljivost i omogućavaju iskorištavanje posebnosti touch screena do maksimuma.

Moj odabir

Kao što sam već naznačio - igre koje ovom prigodom opisujem nisu top 5 najboljih na svijetu, već su meni osobno bile ovog ljeta u fokusu, a zašto – pročitate ćete u njihovim opisima. Isprobao sam i neke ovoljetne hit AR naslove, među njima i razvikani Wizards Unite (Harry Potter), ali nisu mi te igre „sjele“, nije mi se dalo iznova prolaziti kroz Pokemon Go torturu i bauljati okolo skupljajući razne kreature i likove. Pa ih ni nema u ovom pregledu, kao ni nekih drugih koje sam isprobao, ali i brzo napustio (PES2019, TrainStation 2, Aureus Prime...).

A što sam to igrao ovog ljeta, pročitajte u nastavku teksta (slike iz igara snimljene su na tabletu).

Score! Match

Tip igre: simulacija nogometa

Ocjena: 4/5

• +2

Score! Match smo već nahvalili u Bugu. Ta igra je postala „slavna“ u vrijeme prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva u nogometu. Uredništvo App Storea u vrijeme SP-a napravilo je pregled najboljih nogometnih simulacija za mobilne uređaje i pri tome su Score! Match proglasili najboljom igrom tog tipa.

Od tada je i ja igram, još uvijek se nisam zasitio. Iako se radi o vrlo jednostavnoj igri mogao bih vrlo opširno pisati o svim njenim osobinama, no fokusirat ću se samo na ono najbitnije.

Važno je istaknuti kako je ovo isključivo mrežna igra za koju je bitno imati dobru internetsku vezu, a može se igrati samo protiv drugih ljudi i to u realnom vremenu. Protivnicima vidimo samo portret/avatara, nadimak i iz koje države dolaze. Sa suparnicima nema komunikacije osim ubacivanja emotikona tijekom meča (pozdrav, smijanje, ljutnja, slanje puse i sl.), ali i to se može isključiti. Protivnici se ne mogu birati, ipak moguće je dogovarati prijateljske mečeve, opet uz ograničenje - samo s ljudima s kojima smo povezani preko Facebooka.

Sam meč traje maksimalno dvije minute ili dok netko ne zabije dva gola. Ukoliko ostane 0:0 ili 1:1 izvodi se po tri jedanaesterca ili sve dok netko nema pogodak više. Moguće je sačuvati snimku svojih najboljih golova (i onda na kavi maltretirati prijatelje koji neće moći izbjeći sudbinu iskreno oduševljenog gledatelja).

Najbolje kod ove igre je sama mehanika igranja, fantastično je isprogramirano očitavanje kretnje prsta po ekranu, što ima izravnog utjecaja na odigranu loptu – hoće li ona biti dugi centaršut, kratko dodavanje, visoka, niska… – sve je to sadržano u samo jednom povlačenju prostom po ekranu! Vaši igrači u timu imaju solidnu razinu nogometnog znanja (ili možemo reći AI), sami se kreću tijekom utakmice, pokrivaju protivnika, bore se za loptu. Ali na njihovo pozicioniranje velikog utjecaja imaju vaše odluke – dok protivnik ima loptu vi odabirete koji će vaš igrač krenuti u oduzimanje. Pri tome morate voditi računa o raznim detaljima, kao što je pokrivanje igrača koji bi tek mogao dobiti loptu - ako ste ga ostavili samog poslavši  svog igrača prema onome koji ima loptu umjesto da čuva onoga tko će je tek dobiti, vjerojtano će vas skupo koštati. Također treba biti pažljiv u šesnaestercu, ako ste prekasno reagirali ili poslali igrača koji nema defanzivnih sklonosti u blok protivničkog napadača vrlo vjerojatno će pri oduzimanju lopte kasniti, srušiti protivnika i skriviti jedanaesterac.

Kada vaš tim ima loptu, igrač koji je vodi to radi autonomno, bez vašeg utjecaja, ali kada dođe trenutak dodavanja lopte ili šuta, sve stane i dobivate nekoliko sekundi na raspolaganju da dodate loptu drugom igraču ili šutirate prema golu ukoliko ste u zoni udarca. Loptu možete dodati samo unutar određenog koridora (određuje ga vidno polje), ali vaš igrač će se uvijek nastojati okrenuti prema najbližem suigraču, ukoliko ga protivnik u tome ne onemogući. S tim odigravanjima, odabirom koji sljedeći igrač dobiva loptu izravno usmjeravate igru cijelog svog tima jer cijeli tim prati te smjernice i tako se kreće po terenu.

Sve je to u samoj igri krajnje jednostavno (naravno, treba vremena da bi se razvio osjećaj za odmjereno i precizno povlačenje poteza, odnosno odigravanje lopte), a da bi dobilo na kompleksnosti i donijelo višu notu nadmudrivanja služe razne taktičke formacije i totalna sloboda razmještanja igrača na koju god želite poziciju. Igrači imaju vrlo različite osobine i oko toga treba voditi brigu, a posebno je važno da dobro upoznate vlastite igrače i znate ih prepoznati u samoj igri (treba im pamtiti brojeve, a na žalost se pri slaganju taktičke postave prikazuju se samo imena).

Kapetan tima predstavlja vas i njemu možete mijenjati ime i fizički izgled. Možete mu birati poziciju koju god želite (osim golmanske. O da, nisam spomenuo - golmani su autonomni što je uglavnom jako dobro jer dobro brane. Samo kod ispucavanja lopte (i branjenja penala) upravljate njihovim potezima.

Igri nedostaje statistika za svaku utakmicu (postoji samo generalna statistika s brojem odigranih i dobivenih mečeva te zarada, a igračima se bilježi koliko je tko dao golova i odigrao utakmica), šteta što na kraju meča ne piše tko je imao koliko posjeda, udaraca prema golu i sl.

Ono što kvari dojam, nama koji smo duže uz ovu igru, je promjena poslovnog modela koja se dogodila prije par mjeseci. Naime, igrače se razvija dosta sporo i dok to može proći bez plaćanja, prelazak u viši razred skupo se plaća virtualnom valutom, koju morate imate Za svaku pobjedu prije se dobivala i visoka nagrada (proporcionalno su ti iznosi rasli u odnosu na ligu u kojoj se igralo), a različiti stupnjevi razvoja pojedinih igrača činili su veliku razliku na terenu. I onda su bez objašnjenja ukinuli „plaćanje“ za svaku utakmicu, mečevi su postali besplatni, ali istovremeno su i nagrade postale mizerne, tako da se sada jako lako prelazi iz niže u višu ligu, ali se teško plaća dizanje levela pojedinim igračima. Nama koji smo igrali i u starom sustavu to nije toliki problem jer imamo zalihe virtualnog novca iz perioda kada su nagrade bile visoke, no vjerojatno početnici moraju pravom lovom kupovati virtualnu, kako bi platiti prelazak igrača na viši level

Teško je dokazati, ali dojma sam da se sada po random principu početnicima omogućavaju pobjede nada iskusnijim igračima, valjda kako bi ih se motiviralo da ostanu u igri i malo „ulože“. Jednostavno nekada je bilo gotovo nemoguće da igrač koji je dva levela slabiji pretrči i uzme loptu jačem protivniku. Ili se dogodi da u nekom meču baš svaki kontakt u šesnaestercu završi kao penal, što inače nije slučaj… Možda su ovi subjektivni dojmovi preoštra kritika jer u ovoj igri rezultat dosta ovisi o stanju u kojem je igrač (čovjek) – umor, živčanost, nekoncentriranost i sl. ima izravnog utjecaja na igru. Isto tako ne može se igrati dugo, bez pauziranja. Tri-četiri meča i barem mala pauza su poželjan ritam, sve to ima izravan utjecaj na uspješnost.

Hm, jesam li ja negdje napisao da neću biti opširan?

Breaking Bad: Criminal Elements

Tip igre: strategija

Ocjena: nedovršena

• +1

Prvo imam pitanje za vas – jeste li igrali prošlih godina Narcose? S vama koji jeste nema potrebe za puno priče – ovo je gotovo identična igra! Što i nije nikakvo čudo jer i jednu i drugu igru izradio je FTX Games LTD, a u oba slučaja igre se oslanjaju na popularne TV serije u kojima krimosi ratuju oko tržišta narkoticima. Naravno, obje igre su nastale u suradnji s kreatorima TV serija.

Igra Breaking Bad izdana je početkom ljeta i očekivalo se da će biti veliki hit. Vrlo dosljedno prati atmosferu i razvoj radnje koju smo vidjeli u seriji. Za one koje nisu igrali Narcose u početku će djelovati malo kaotično i trebat će vremena dok se snađete, ali već kroz par dana i neiskusni će polako povezati stvari i sve uspješnije razvijati svoj laboratorij za proizvodnju znate-i-sami-čega (resurse nužne za razvoj likova i baze dobiva se preprodajom droge ili napadom na suparničke baze koje se na taj način pljačka).

Prekompleksno bi bilo opisivati mehaniku same igre, to lako možete i sami istražiti ako je isprobate (besplatna je), ali moram naglasiti kako je izdavač odlučan u namjeri da vam uzme neke novce. Na to vas „motivira“, između ostalog, na način da u trenutku kada dođete sa svojim likom na level 10, odjednom izgubite jednog od dva „graditelja“ (jasno, to iznimno usporava daljnji razvoj baze i labosa). Ekipa iz FTX-a ponudit će vam u tom trenutku dosta inovativan aranžman - umjesto da vam jednostavno prodaju još jednog graditelja, dosjetili su kako bi bilo bolje iznajmljivati ga po nevelikoj cijeni od 24,99 kuna na period od 30 dana!

Ako mislite da je to puno onda niste vidjeli „posebnu ponudu“ u kojoj se igračima nudio najjači specijalist u igri Waltera Whitea (gledali ste seriju, znate o kome je riječ?), a specijalisti su značajni jer vode vaše borce ili upravljaju labom, po cijeni od 899 kuna! Ne moram ni spominjati kako se svako malo pojavi ponuda za nekog novog specijalistu, po tek nešto malo nižim cijenama…

Problem sa Breaking Badom je što se radi o nedovršenoj igri (koja se navodno godinu dana testirala na ruskom tržištu, ali ni to nije pomoglo da se dovrši na vrijeme). Bugovi u igri se polako krpaju, no ima cijelih segmenata koji nisu uopće u funkciji, a najznačajnije je da je još uvijek nedostupno igranje u klanovima (u ovoj igri će to biti „sindikati“), koje je u Narcosima (tamo su to pak bili karteli) bilo vrlo popularno.

U samom sučelju igre ima raznih ikona koje još nemaju funkciju, odnosno klikom na njih dobije se samo obavijest: „not available“. Igrače nervira što nema nekih mehanizama za privremenu zaštitu resursa (osim bunkera koji štiti tek manje količine), pa je teško uštedjeti, a uz to mogući su napadi protivnika čak i kada ste vi online u igri – samo se u jednom trenu pojavi notifikacija da ste bili napadnuti i vidite kako su vam se zalihe materijala i novca otopile.

Ukoliko ne bude ubrzo pomaka u razvoju Breaking Bad igre, krajem mjeseca ću je vjerojatno napustiti (sada sam lvl 26 i postaje mi po malo dosadno), a zbog nezavršenosti ostavljam je neocijenjenom.

Little Stars for Little Wars 2.0

Tip igre: strategija

Ocjena: 3/5

Iako nisam nešto osobito sklon igram s asketskom grafikom, gotovo uvijek imam instaliranu poneku jednostavnu „mozgalicu“ poput ove relaksirajuće strateške igre u kojoj je potrebno nadmudriti računalnog protivnika ili više njih u matematičkoj kombinatorici i osvajanjem zvijezda ovladati galaksijom.

U početku je sve vrlo lagano, ali i dalje se težina i zahtjevnost vrlo polagano diže, tako da vas ova igra neće frustrirati, već naprotiv – relaksirati.

Bitno je da se može igrati i bez mreže te je zato pogodna za igranju u avionu, ili na nekoj egzotičnoj lokaciji, gdje ste bez Interneta.

Darts of Fury

Tip igre: simulacija pikada

Ocjena: 4/5

• +2

Svega sam nekoliko puta igrao pikado u birtijama i nisam se nekako uspio uživjeti u taj „sport“. Ali od kako Sportska televizija prenosi razna natjecanja u pikadu, počeo sam na njega drugačije gledati. Osobito me impresioniralo svjetsko prvenstvo (održano je pred samu Novu godinu), kako ti likovi igraju – to je nestvarno!

Upijajući atmosferu tih nadmetanja, učeći pravila i taktičke pristupe, gledajući otkačenu publiku, pomalo sam stekao simpatije prema tom svijetu.

Darts of Fury je najbolja simulacija pikada koju sam ja do sada zaigrao na računalu (igranje s mišem na PC-u mi je neusporedivo lošije od igranja na touch screenu), u njoj ima raznih vrsta natjecanja koja se nude, ali osnovna je liga u kojoj vrijede standardna pravila iz pikada. Igra se isključivo protiv drugih ljudi, iz cijeloga svijeta, i to s protivnicima približno istog ranga kao što je vaš.

Grafika je odlična, pazilo se da je naglašen realitet same mehanike pikada, a opet dodano je dosta šarenih i kičastih efekata, kako bi sve skupa bilo atraktivnije (npr. nakon što pobijedite, iz rubova ploče krenut će vatromet, svjetla na pozornici će zabljesnuti, frcat će nagrade na sve strane itd.).

Kako napredujete zarađujete coine i dragulje u svakom meču (i perkove u ligi), a naravno moguće ih je dokupiti s pravim novcima. Postoje natjecanja u kojima plaćate sudjelovanje (coinima), a ovisno o uspjehe možete i dobro zaraditi.

Korisno je zarađeni virtualni novac iskoristiti za kupnju nove opreme, odnosno strelica i dodataka (posebno se može svaki segment kombinirati), koje bolje lete i imaju stabilniju putanju ako se više uloži u njih.

Township: Farm & City Building

Tip igre: farmanje i izgradnja grada

Ocjena: 2/5

• +2

Township sam instalirao početkom ljeta, potaknut jakom reklamnom kampanjom (kada igrate besplatne mobilne igre stalno ste izloženi raznim reklamama za druge igre), s ciljem da vidim na što uopće sliče ta farmanja koja su mi bila poznata s Facebooka. Uvijek sam zazirao od igara takvog tipa, ali znam da postoji određeni tip publike koji ih obožava. Prema recenzijama igrača Townshipa, koje se mogu vidjeti u trgovinama aplikacija, zaključili bi da je ovo mrak igra!

Moram priznati da je grafički lijepo izvedena, puno je raskošnija nego li sam očekivao, i slojevitija što se tiče sadržaja. U osnovi imate polja na kojima skupljate resurse, prodajete ih ili prerađujete i tako zarađujete za kupnju novih kuća, tvornica, raznih atrakcija i urbanih ukrasa.

Posebno me zanimalo vidjeti kako je izvedena monetizacija, i to me oduševilo! Poput nekog simpatičnog i šarmantnog trgovca, igra vam stalno nudi da nešto kupite ili dignete ušteđeni novac. Svako malo je ponuda povoljnija od one prethodne, otvaraju se nove mogućnosti, ali sve to se događa usput i ni malo vas, za razliku od Breaking Bad koncepta, neće nervirati.

Paralelni sadržaj je, recimo, zoološki vrt koji razvijate kao „podsadržaj“ svog grada, pa onda mini igre koje se mijenjaju svakih tjedan dan, a traju samo limitirano vrijeme.

Igrači se mogu udružiti (pronašao sam neku ekipu iz Hrvatske) i onda pomagati jedni drugima, a i zajedno sudjelovati u natjecateljskim regatama.

Jasno, sve je usmjereno na to da vam treba sve više i više resursa, a stalno vam nedostaje skladišnog prostora, prostora za gradnju, a sve košta… No, iako se lako igra bez potrošene i jedne kune, ono što je mene ubilo u pojam je to – što igra uopće nema smisla, odnosno cilj je samo što više farmat i što više provoditi vremena u igri! Što ste uspješniji dobivate više zlata, dragulja, zvjezdica i sl. (svašta se skuplja paralelno), a glavna zabava bi vam trebalo biti postavljanje dekoracije po gradu, uređivanje trgova i sl. Nema uopće socijalno ekonomskih elemenata, tipičnih za ige u kojima se gradi i upravlja gradovima, nema ni nikakvih problema s razvojem infrastrukture (ceste i mostovi su za ukras, ako ih nema, nije bitno, sve i dalje funkcionira na isti način) itd., igra  doista lijepo izgleda, sve radi bez greške, ali je – dosadna i prazna. 

BONUS PREPORUKA

Monopoly

Tip igre: igra na ploči

Ocjena: 5/5

• +2

Iskoristit ću ovu priliku i za kraj, kao bonus, preporučiti klasični Monopoly, jednu od najstarijih igara među onima koje imam instalirane na tabletu. Koliko se sjećam to je i bila prva igra, pa čak i prva aplikacija, koju sam kupio preko App Storea, čim sam nabavio iPad prve generacije. Često sam bio u kušnji da li je obrisati jer je zauzimala gotovo gigabajt prostora (dugo mi je to bio najveći program na tabletu), ali nikada nisam otiša tako daleko.

Što je Monopoly i kako se igra ne moram vam objašnjavati. U digitalnoj izvedbi vrijede sva pravila kao i u igri na ploči, razrađeni su sustavi licitiranja, preprodaje, hipoteka, bankrota itd. Može se igrati protiv računalnih protivnika (četiri razine težine), drugih igrača ili kombinirano – maksimalno do 4 igrača.

Moguće je igranje i u lokalnoj mreži (povezivanje preko Wi-Fi ili Bluetootha), što je možda i najpraktičniji način igranja. Svojedobno je i kolega Domagoj Pavlešić koristio iPad, pa kako voli igrati Monopoly, nije mi bilo teško nagovoriti ga da i on sebi kupi igru. Izvrsno je to funkcioniralo, a uživljavanje u igru je bilo savršeno jer se svatko mogao potpuno fokusirati na samu igru, bez dodavanja tableta sljedećem igraću, čekanja na red i propitkivanja „a što si ti ono odigrao“.

Postoji i treći način igranja, zove se „tabletop mode“, koji je praktičan za obiteljsko igranje – ptičji pogled je na ploču, kada se isključi u opcijama nema animacije koja prati napredovanje vašeg simbola (cipelice, naprstka, psića, auta, šešira…), fiksne su strane, pa kad se sve uskladi s položajem igrača, igra u stvari glumi „klasični“ Monopoly, samo što treba ništa zbrajati i voditi račun koliko je netko u zatvoru i slično.

Bez obzira na starost igre, grafika i danas izgleda odlično, a pozadinska glazba svemu daje dobru atmosferu. Vrlo vjerojatno nećete ovu igri zaigrati svako malo, ali zgodno ju je imati instaliranu, jako dobro vam može poslužiti kada ste negdje na izletu s obitelji ili frendovima i igrali bi neku društvenu igru, a nemate ništa pri ruci. Tablet s Monopolyem će vas spasiti!

Monopolyju uopće ne treba Internet, tako da ga možete igrati na svim lokacijama i u svim uvjetima! Nema ugrađenih reklama niti naknadne prodaje bilo čega (tako je barem u ovoj mojoj verziji, izdavač EA, Hasbro licenca, koja nije bila besplatna).

I zbog svega navedenog u današnjem pregledu jedino ova igra dobiva čistu peticu!