Prava je sreća da se u zadnje vrijeme sve češće progovara o opasnostima koje vrebaju ili proizlaze iz mreže svih mreža bez koje je svakodnevice praktično postala nezamisliva. No unatoč tome, zadnja istraživanja pokazuju prilično nisku razinu osviještenosti roditelja o opasnostima koja vrebaju iz virtualnog svijeta, gotovo čak i određenu dozu nezainteresiranosti, a istodobno i to da djeca dobar dio svojeg vremena provode upravo na Internetu i to bez izravne kontrole odraslih.

Štoviše, nedavno istraživanje o predškolskoj djeci pred malim ekranima, koje su proveli Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba i Hrabri telefon, pokazalo je da 45 posto predškolske djece u Hrvatskoj samostalno koristi Internet pri čemu čak četvrtina roditelja djeci predškolske dobi ne postavlja pravila za korištenje elektroničkih uređaja. Doduše, tu valja znati da dobar dio roditelja postavlja pravila korištenja u smislu ograničavanja vremena kojeg dijete može provesti koristeći neki od elektroničkih uređaja no daleko manje se postavljaju pravila vezana za sadržaj kojemu dijete može pristupiti što je često daleko važnije.

Već je i u doba prije masovne popularizacije pametnih telefona bilo potrebno raditi na vlastitoj osviještenosti o opasnostima koja dolaze putem Interneta, a danas je to imperativ budući da smo kao pojedinci gotovo neprestano dio globalne računalne mreže i na neki način konzumiramo različite servise. Isto vrijedi i za djecu koja su u sve ranijoj dobi izložena uređajima s pristupom na Internet, a da bi stvar bila još gora, često ih koriste bez osobitog nadzora i po vlastitom nahođenju.

Pri tome na umu svakako treba imati to da djeci ne treba braniti korištenje Interneta te usluga i servisa koji su primjereni njihovoj dobi, već se s njima ponajprije mora razgovarati i polagano ih upoznavati kako s čarima virtualnog svijeta, tako i s njegovim opasnostima budući da se neželjene posljedice rizičnog ponašanja definitivno ne događaju nekome drugome. Dakle, prvi korak u osposobljavanju djece za sigurnost korištenja svega onoga što se na Internetu može naći, jest da se internetski servisi koriste zajedno i da se na taj način djecu usmjerava što bi trebali koristiti, kako pronaći odgovarajuće sadržaje i kako prepoznati rizično ponašanje.

Predatori su se preselili na Internet

Internet nudi pregršt servisa koji su itekako pogodni za one iskrivljenih moralnih pogleda da ciljaju na djecu. Tako su neki od primjera rizičnog ponašanja zapravo podjednaki u virtualnom i stvarnom svijetu, primjerice, razgovor s nepoznatim osobama. Na žalost, razgovaranje putem Interneta daje lažan osjećaj sigurnosti pa su, ne samo djeca, mnogi skloniji s drugima dijeliti svoje osobne podatke te dijeliti razne druge  informacije s potpuno nepoznatim osobama. To je nešto na što bi, u stvarnome svijetu, malo tko gledao bez ozbiljne doze sumnjičavosti. No, dok se koristi Internet, mnogi će bez pretjeranog razmišljanja uvrstiti potpuno nepoznate osobe na liste prijatelja, a to će raditi i djeca pa ih je potrebno osobito u tom smislu nadzirati i dati im jasno do znanja da, kao što bi i u stvarnosti izbjegavali razgovor s nepoznatim osobama, to trebali raditi i u virtualnom svijetu.

Štoviše, načini komunikacije na Internetu su se također promijenili; djeca dobar dio svojeg vremena provode igrajući razne online igre kao što su Roblox ili Fortnite unutar kojih je omogućena nesmetana komunikacija. Tu su društvene mreže, razni komunikacijski servisi i drugo. Sve to predstavlja odlično okruženje za predatore i druge kriminalce koji se lažno predstavljaju i stupaju u kontakt s djecom. Doista ne treba misliti da se takvi problemi događaju nekome drugome jer, uvijek to valja imati na umu, djeca možda od svojih roditelja doista mogu biti korisnički upućenija u tehnologiju, ali im nedostaje životnog iskustva koje je presudno u prepoznavanju opasnosti. Čak i tehnički upućeni roditelji zaboravljaju da djecu valja pažljivo usmjeravati u to kako se ponašati na Internetu i kako prepoznavati opasnosti koje vrebaju.

Kada djeca smiju početi koristiti društvene mreže?

Djeca danas sve ranije žele sudjelovati u društvenim mrežama, no valja imati na umu da prema uvjetima korištenja, djeca na većini društvenih mreža i servisa za razmjenu poruka kao što su Facebook, Whatsapp, Viber, Snapchat i Instagram postavljaju donju dobnu granicu na 13 godina. Podsjećamo da je prema domaćem zakonima dijete svaka osoba koja je mlađa od 18 godina. Preporuka je, dakle, ne dopustiti djeci da sama otvaraju profile na društvenim mrežama, nego to trebaju učiniti zajedno s roditeljima i to onda kada se smatra da je dob djeteta odgovarajuća. Roditelji bi trebali u svakome trenutku znati korisničke podatke za sve društvene mreže koje dijete koristi, povremeno ih zajedno koristiti i svakako imati uvid u aktivnosti djeteta na društvenim mrežama. Međutim, i sami bi roditelji trebali poduzeti određene mjere zaštite.

Primjerice, kada i sami koriste Facebook, ne bi trebali javno objavljivati fotografije svoje djece, a ako to već žele, onda fotografije treba objavljivati s pravilno podešenim postavkama sigurnosti; slike bi smjeli vidjeti samo prijatelji, a uputno je povremeno provjeravati liste prijatelja. Isto vrijedi i za djecu. Djeca ne bi trebala objavljivati fotografije na društvenim mrežama i to pogotovo ne one koje mogu poslužiti za bilo kakvu vrstu identifikacije ili krađu identiteta (seksualni predatori mogu koristiti fotografije druge djece kako bi stvorili lažni profil s kojima će onda stupiti u kontakt s djetetom-žrtvom). Djeci, osim toga, valja jasno dati do znanja da društvene mreže imaju mnogo pozitivnih strana, no da je od velike važnosti pravilno podesiti postavke privatnosti te ih je potrebno naučiti kako da to učine.

S djecom treba komentirati sadržaj na društvenim mrežama, učiti ih kako da prepoznaju lažne vijesti i podatke (treba ih učiti kako da provjere vjerodostojnost podatka dobivenih s Interneta) te ih upozoriti na činjenicu da postoji značajan broj lažnih profila. Valja ih upozoriti i na to da neke mreže imaju određene funkcije koje ima mogu ugroziti sigurnost i da ih je bolje isključiti. Primjerice, Snapchat nudi značajku Snap Map koja omogućava da se na mapi u stvarnom vremenu vidi koji su svi prijatelji u blizini, a to može prilično opasno ako dijete na listi prijatelja ima nepoznate osobe ili osobe s lažnim profilima. Stoga je uputno u postavkama sigurnosti uključiti opciju Ghost mode kako bi se onemogućio prikaz lokacije na mapi.

Ovisno o interesima djeteta, treba im i sugerirati koje bi mreže mogli koristiti. Primjerice, vole li fotografirati mobilnim telefonom te ako žele objavljivati fotografije, mogu koristiti Instagram koji omogućava stvaranje privatnih profila koje mogu pratiti samo one osobe koje je vlasnik profila prethodno odobrio. Pri tome valja napomenuti da i unatoč tim ograničenjima i dalje valja biti pažljiv kakve se fotografije objavljuju budući da jednom ono što je objavljeno na Internetu tamo zauvijek i ostaje. Djeci treba pokazati i na koji će način blokirati nepoželjne pratitelje te kako reagirati na moguće neželjene komentare. Što se tiče procjene kada bi dijete trebalo početi sudjelovati na društvenim mrežama, treba se voditi jednostavnim pravilom; ako dijete ne može razumjeti sve ovdje navedene upute, kao i druge slične preporuke, onda je premlado da bi sudjelovalo na društvenim mrežama i profil niti ne treba otvarati. Osim toga, preporuka je da djeca osnovnoškolskog uzrasta kao i mlađa djeca nipošto ne bi trebala koristiti društvene mreže. To ne znači da ne smije ili ne može koristiti Internet, no to bi dijete trebalo raditi isključivo uz nadzor i usmjeravanje roditelja.

S čime se susreću djeca na Internetu i koje su najveće prijetnje?

Prijetnji na Internetu definitivno ne nedostaje, a neka su specifično opasna za različite dobne skupine djece. Stoga je djecu od najranije dobi, onda kada njihov kognitivni razvoj to dopušta, upoznavati s opasnostima, razvijati povjerenje kao roditelj kojemu se dijete slobodno može obratiti s bilo kakvim pitanjem i podučavati kako da na prepoznate opasnosti reagira. Evo i nekoliko najčešćih opasnosti s kojima se djeca danas susreću.

Nasilje putem Interneta (Cyberbullying)

Vršnjačkog nasilja među djecom i mladima oduvijek je bilo i na njega se već dulje vrijeme reagira, no sada se ono sa školskih hodnika, igrališta i razreda polagano preselilo na društvene mreže, blogove i sobe za razgovore. Ukratko, u virtualni svijet. Cyberbullying nije ništa drugo nego kada pojedinac ili skupina koristi modernu tehnologiju za namjerno nanošenje, nerijetko psihološke, štete drugima. Valja na umu imati da krivac za takvo zlostavljanje nije sama tehnologija nego i dalje zlonamjerni pojedinci koji istu tu tehnologiju koriste kako bi naudili nekome. Jedna od ključnih karakteristika, pogotovo vršnjačkog nasilja putem Interneta, jest da ono nikada ne prestaje.

Kada se tome pridoda činjenica da je jednom ono što je na Internetu objavljeno gotovo nemoguće ukloniti, postaje bolno jasno koliko je takva vrsta zlostavljanja opasna. Osim toga, sami nasilnici na Internetu imaju veći osjećaj anonimnosti, a kako zlostavljač zapravo ne može vidjeti reakcije svoje žrtve, zlostavljačko ponašanje može postati još agresivnije i time još štetnije. Osim toga, žrtve nasilja često znaju tko ih zlostavlja, no zlostavljači nerijetko uspješno izbjegavaju sankcije za svoje neprihvatljivo ponašanje.

Kod djece koja su izložena takvom vršnjačkom nasilju moguće je prepoznati neke obrasce ponašanja zahvaljujući kojima se može detektirati da je dijete suočeno s takvim problemom. Između ostalog, djeca počnu izbjegavati uobičajene aktivnosti, mogu se početi uočavati nagla promjena raspoloženja, tu je i prestanak korištenja mobilnih telefona i računala kao i pojava gubitka apetita i pojava nesanice te, konačno, povučenost i izbjegavanje razgovora o tome što dijete radi na društvenim mrežama i Internetu.

Ako se prepozna neki od ovih obrazaca ponašanja, važno je što prije reagirati i to ponajprije razgovorom s vlastitim djetetom, a jednako je tako važna i preventiva. Univerzalno je pravilo da s djetetom odmalena treba stvarati takav odnos da ono ima dovoljno povjerenja da sa svojim roditeljima može otvoreno razgovarati o svim problemima. S djecom treba razgovarati o tome kako se valja ponašati na Internetu i društvenim mrežama te da nema razlike u obrascima ponašanja u stvarnom svijetu i virtualnom. Sve ljude treba podjednako uvažavati te se prema njima primjereno ponašati, a ako uoče primjere nasilja putem Interneta, ne bi ga trebali ignorirati što, na žalost, većina djece radi, nego bi ga trebali prijaviti kako bi se ono što prije zaustavilo. Roditelji bi, između ostalog, u svakom trenutku trebali biti svjesni što im djeca rade u virtualnom svijetu, kao što to jesu kada je u pitanju stvarni svijet, te s kime se druže u oba svijeta.

Što se sve kvalificira kao nasilje putem Interneta? Najčešći oblik vršnjačkog nasilja na Internetu je objava privatnih podataka ili neistina na društvenim mrežama, blogovima te sobama za razgovore kao i postavljanje anketa o žrtvi koje su obično zamišljene tako da žrtvu vrijeđaju i napadaju. Osim toga, tu je i slanje uznemirujućih poruka i slika, lažno predstavljanje kao drugo dijete, krađa korisničkog računa za društvene mreže ili nadimka na chatu, slanje zloćudnog softvera na e-poštu ili pametni telefon, slanje pornografskog i drugoga neželjenog sadržaja te slično tome. Stoga je važno nadzirati uređaje koje dijete koristi no to treba raditi otvoreno i u dogovoru s djetetom. Djeca bi, pak, s druge strane takve pojave nepoželjnog ponašanja odmah trebala prijaviti.

Internetski predatori

Društvene mreže, servisi za razgovore i razmjenu poruka, kao i poznate mrežne igre (npr. Roblox ili Fortnite) postala su idealna okupljališta seksualnih prijestupnika i predatora koji žele iskoristiti dječju naivnosti i lakovjernost, obično se lažno predstavljajući, a sve kako bi zadobili povjerenje djeteta koje onda, u najgorim slučajevima, ostvaruje stvarni kontakt s osobom za koju misle da joj mogu vjerovati. Samo jedan od modusa operacije takvih prijestupnika jest da se obično predstavlja kao vršnjak, poznanik ili čak i prijatelj te za cilj ima da se sa žrtvom zbliži kako bi od nje izvukao što više informacije može, a nerijetko fotografije eksplicitnijeg sadržaja čime se kasnije služe za ucjenu te produbljuje zlostavljanje dobivajući tako još više sadržaja pokrećući na taj način začaran krug. U nekim slučajevima lažno predstavljanje i zbližavanje može rezultirati da predator traži da se s djetetom doista susretne u stvarnom svijetu, a to može završiti kobno.

Zato je od iznimne važnosti djecu odmalena učiti o sigurnosti na Internetu te im jasno dati do znanja da opasnosti iz stvarnoga svijeta postoje i u virtualnom. Ako u stvarnom svijetu neće razgovarati s nepoznatim osobama, to ne bi trebala raditi ni u virtualnom. Osim toga, valja ih naučiti da nešto što je jednom objavljeno na Internetu, tamo to zauvijek i ostaje te da se intimna pitanja i fotografije ostaju intimna te da ih s nikime, nipošto ne bi trebali dijeliti ako su ih već i napravili.

Važno je nikada ne primati darove pa ako neka osoba koja se možda predstavlja i kao vršnjak, a koju je dijete upoznalo u, na primjeri, igri kao što je Roblox i ta joj osoba želi kupiti skinove, dodatke ili virtualni novac, to ne bi trebali nipošto prihvaćati. Takvo ponašanje treba prijaviti roditeljima. Nepoznatim osobama niti nepoznatoj djeci, jer nikada se ne može znati razgovara li se doista s djetetom, putem Interneta ne treba otkrivati podatke o privatnom životu niti takve podatke ne treba objavljivati na društvenim mrežama te drugdje. Ista pravila, uostalom, vrijede i u stvarnom životu.

Valja biti vrlo svjestan koje se fotografije objavljuju na društvenim mrežama jer se fotografije lako mogu iskoristiti za identifikaciju. Konačno, djeci valja jasno dati do znanja da se nikada ni u kom slučaju ne bi trebala odvažiti na odlazak na sastanak s nepoznatim osobama bez znanja svoj roditelja. Normalno je da će djeca, kao i mi sami, putem Interneta susretati brojne ljude, no ići se sastati s osobom koju se poznaje samo putem društvenim mreža ili Interneta može biti iznimno opasno!

Prijevare na Internetu

Iako su mete tipičnih internetskih prijevara odrasle osobe, djeca su jednako tako ranjiva i računalni kriminalci mogu upravo ciljati na njih. Uostalom, djeca baš kao i odrasli mogu nenamjerno pokrenuti neki od zlonamjernih programa i na taj način ugroziti vlastitu sigurnost, neposrednu sigurnost drugih i sigurnost računala i uređaja koje se koristi. Djeca mogu reagirati i po primitku lažnih ili opasnih poruka koje mogu dobiti putem e-pošte, nekog od servisa za razmjenu poruka ili putem društvenih mreža. Ukratko, sve ono s čime se moraju boriti i odrasle osobe koje katkada jednako loše mogu razaznati pokušaj napada (pogotovo phishing napade), apsolutno isto vrijedi i za djecu.

Najbolja zaštita od prijevara te drugih vrsta računalnih prijetnji, jest dobra informiranost pa je ponajprije potrebno informirati samoga sebe, a onda uložiti dovoljno vremena da se educira djecu i to pogotovo onda kada su u pitanju korištenje društvenih mreža i komunikacijskih servisa. Jedan od možda najvažnijih savjeta jest da djeca nipošto nikome ne bi trebali otkrivati nikakve osobne informacije, ne bi trebali bez provjere i razmišljanja odgovarati na poruke, kliknuti na linkove u porukama e-pošte od nepoznatih pošiljatelja, dobro provjeriti komuniciraju li doista sa svojim prijateljem ili ne (uvijek postoji mogućnost da se računalni kriminalac koristi ukradenim korisničkim računom).

Neprimjeren sadržaj na Internetu

Nije pitanja hoće li nego kada će netko doći do neprimjerenog sadržaja na Internetu ili onoga sadržaja koji ga može uznemiriti, a to se pogotovo odnosi na djecu. Štoviše, prema nedavnim istraživanjima, 73 posto djece u dobi od 9 do 11 godina vidjelo je seksualne fotografije ili film gole osobe, dok je to isto vidjelo 68 posto onih u skupini od 12 do 14 godina te 60 posto djece od 15 do 17 godina. Djeca predškolskog uzrasta dobar dio svojeg vremena kada koriste elektroničke uređaje provode gledajući raznovrsne videozapise na servisima kao što je Youtube, a dobro je poznata činjenica da se uz svega nekoliko klikova može doći upravo do neprimjerenog sadržaja ili, ako već ništa drugo, onda do nepoćudnih komentara. Osim toga, valja imati na umu da Internet nije središnje reguliran.

Nema nekoga središnjeg tijela koje se bavi time kakav je sadržaj dopušteno objavljivati na Internetu, pa čak niti ako postoje zakonske kategorije koje izričito brane objavu određenog sadržaja. To znači da mnoge web stranice s neprikladnim ili uznemirujućim sadržajem ni na koji način nisu zabranjene, a to samo znači da je na roditeljima da usmjerava dijete i da se pobrine za onu dobnu skupinu da do tog sadržaja ne uspiju doći. Dakle, osim educiranja djece da se takav sadržaj mora prijaviti, za mlađu djecu svakako je uputno koristiti neko od rješenje roditeljske zaštite te internetske filtere koji će dobrim dijelom spriječiti da dijete dođe do neželjenog sadržaja na Internetu. Dakako, roditeljsku zaštitu treba upogoniti na svim uređajima na kojima dijete može koristiti Internet.

Osim toga, valja iskoristiti i filtriranje sadržaja unutar aplikacija koje se koriste ako one takvu značajku koriste. Primjerice, Youtube omogućava aktiviranje ograničenog načina rada, a na pametnim telefonima u službenoj Youtubeovoj aplikaciji to će se učiniti tako da se odabere Settings, zatim General i onda se ručica pored opcije Restricted Mode treba pomaknuti udesno. Na umu samo treba imati da i ovakva zaštita nije stopostotna pa je i dalje potreban barem povremen izravni roditeljski nadzor.

Objava osobnih i drugih podataka na Internetu

Djeca pretežito ne razumiju društvene granice i, kada koriste Internet, nerijetko će bez razmišljanja o posljedicama slobodno objavljivati osobne podatke i druge informacije koje se mogu zloupotrijebiti; od slika iz obiteljskih događaja koje smatraju smiješnima, pa sve do točne adrese ili broja telefona. Važno je u tom smislu s djecom upravo o tome razgovarati i upozoriti ih da javno objavljene podatke na Internetu svatko može vidjeti uključujući i one koje te podatke nikako ne bi smjeli vidjeti. Doduše, pri tome je važno biti posve otvoren i svakako spriječiti mogućnost da dijete doživi takav razgovor kao napad na vlastitu privatnost jer ga se špijunira.

Osim toga, treba ih neprestano upozoravati na prirodu Interneta te da jednom objavljena informacija tamo praktički zauvijek i ostaje čak i onda kada se čini da je to nemoguće. Primjerice, kod servisa za razmjenu jednokratnih poruka koje se automatski brišu ne znači da će poruke dosta i biti obrisane (uvijek je moguće tehnička greška) ili da netko neće iskoristiti trenutak da napravi kopiju poruke snimkom zaslona. U tom je smislu najranjivija skupina tinejdžera koji ne razmišljaju o tome da njihovi budući poslodavci ili supruge neće naći smiješnom neku objavu, ili sliku koju u trenutku objave sami tinejdžeri smatraju zabavnom. Stoga ih valja neprestano podsjećati i upozoravati da itekako budu obazrivi i pažljivi što objavljuju na Internetu jer bi neke objave i sadržaje u budućnosti mogli ozbiljno zažaliti, a Internet ne nudi jednostavnu tipku za brisanje.

Ovisnost o Internetu, računalnim igrama i drugim servisima

Ovakva vrsta ovisnosti doista postoji i djeca mogu postati ovisna o Internetu, računalnim igrama i društvenim mrežama. Međutim, vjerojatnost da dijete razvije takvu ovisnost iznimno je malena i time se zapravo ne bi trebalo zabrinjavati. Doduše, tu treba pripaziti na to koristi li dijete prekomjerno mobilne uređaje, računala i Internet te da li zbog toga popušta u školi, povlači li se u sebe i traži izolaciju i otuđenje od druge djece kao i pojavljuje li se smanjenje društvenih vještina djeteta. Ako se primijeti neki od znakova koji bi mogli upućivati na to da dijete prekomjerno koristi Internet te se uočavaju uzorci ovisničkog ponašanja, svakako valja s djetetom razgovarati o tome, poticati druge interese i društvene aktivnosti i to zajedničke ili aktivnosti s vršnjacima, jasno postaviti granice i nadzirati korištenje računala i drugih uređaja te, konačno, potražiti stručnu psihološku pomoć.

Rješenja za roditeljsku zaštitu 

Roditeljska zaštita dobar je način da se spriječi da djeca dođu do neprikladnog sadržaja, a postoji cijeli niz internetskih servisa, aplikacija za mobilne telefone, kao i rješenja za računala koja nude upravo to. Štoviše, čak i Windowsi nude ugrađenu roditeljsku zaštitu koju je relativno lako koristiti. Ipak, na umu treba imati da aplikacije koje filtriraju sadržaj i nude roditeljsku zaštitu mogu pomoći pri sprječavanju da djeca dođu u doticaj s opasnostima i neprikladnom sadržajem no i dalje je odgovornost roditelja da pomogne djetetu razviti kritičko razmišljanje i tako ih pripremi za samostalan život u virtualnom svijetu.

Roditeljski nadzor za Windows 10

Windows 10 ima ugrađenu podršku za definiranje roditeljsko nadzora no samo ako se koristi Microsoftov račun. Ako je to udovoljeno, onda je moguće blokirati neprikladne internetske stranice, potom neprikladne aplikacije, igre i medijske sadržaje, kao i postaviti ograničenja vremena koje dijete može provesti pred računalnim zaslonom. Upravljanje svim postavkama je prilično jednostavno, a najprije je potrebno otvoriti korisnički račun za dijete i potom u sigurnosnim postavkama Windowsa 10 potražiti stavku Family options (najlakše je otvoriti startni izbornik i utipkati pojam family te kliknuti na stavku Family options). Iz toga će se panela ostatak postavki definirati na za to predviđenom portalu na Microsoftovim stranicama.

Qustodio

Qustodio je jedno od najpopularnijih višeplatformskih rješenja za roditeljsku zaštitu koje osnovni set karakteristika nudi besplatno dok je za puni doseg zaštite ipak potrebno odlučiti se za neki od naplatih modela. Qustodio nudi filtriranje neprikladnog sadržaja kao i podešavanje blokada korištenja uređaja u skladu s dobi djeteta zajedno s praćenjem koliko je vremena provelo u pojedinoj aktivnosti. No dodatne stvarčice kao što je pregled aktivnosti na društvenim mrežama, praćenje poziva i primljenih i poslanih SMS poruka te druge napredne mogućnosti naći će se isključivo u punoj i naplatnoj inačici.

Google Family Link

Riječ je o Googleovoj aplikaciji namijenjenoj Android pametnim telefonima i iPhoneu koja, prije svega, omogućava ograničavanje vremena korištenja pametnih telefona prema zadanim intervalima (po danima), tu je i mogućnost ograničavanja koje aplikacije dijete može instalirati na telefon (mora tražiti dozvolu) kao i pregled aktivnosti te uvid u to koliko je vremena dijete provelo na pametnom telefonu. Osim toga, tu je i pregled lokacije djeteta kao i mogućnost da se u bilo kojem trenutku telefon zaključa udaljenim putem.

OpenDNS FamilyShield 

Ako se samo traži elegantno rješenje za blokiranje neprikladnog sadržaja i to pogotovo pornografskoga kao i sve ostale stranice koje su ocijenjene kao nepoćudne, opasne ili neukusne, onda je možda najbolje iskoristiti DNS poslužitelj poput Ciscovog OpenDNS-a. Prednost je što ga se može postaviti izravno na router koji se koristi za pristup Internetu pa će svi uređaji koji se spajaju na taj router biti zaštićeni, ali i to što nije potrebno nikakvo posebno ručno blokiranje sadržaja ili stranica – liste za blokiranje koje OpenDNS koristi prilično su opsežne. No, valja imati na umu da ovo nije punokrvno rješenje za roditeljsku zaštitu.

Kaspersky Safe Kids 

Riječ je o rješenju za roditeljski nadzor koji dolazi iz poznate sigurnosne kuće, a zgodno je to što nudi i besplatno premda ograničeno izdanje. U osnovnoj inačici moguće je blokirati neprikladne web stranice, upravljati koje aplikacije dijete može koristiti i instalirati kao i ograničavati vrijeme kada se uređaj može koristiti. Ako se želi dijete locirati, pratiti njihovu aktivnosti na Facebooku, dobivati notifikacije u stvarnom vremenu što rade kao i dobivati detaljne izvještaje o njihovim navikama na Internetu, potrebno je plaćati izdanje Premium.

mSpy

Riječ je o punokrvnom špijunskom rješenju zamišljenom kao aplikacija za roditeljski nadzor koje za ne baš previsoku godišnju naknadu nudi prilično moćne stvarčice. Tako je moguće u potpunosti nadzirati i bilježiti aktivnosti djeteta na servisima kao što su WhatsApp, Snapchat, Facebook Messenger, Viber, Instagram messages, Hangouts pa čak i na Telegramu i drugim poznatim servisima. Tu je i mogućnost blokiranja dolaznih poziva, pregledavanje fotografija i videozapisa, pregledavanje popisa poziva i poslanih poruka, određivanje lokacije i GPS praćenje, blokiranja web stranica te još štošta. Dakako, tu je i jasan pregled aktivnosti s kojim se može dobiti točan uvid u to što dijete radi na svojim pametnim uređajima. Aplikacija radi dobro i na Android i na iPhoneu pri čemu potonji čak i za napredne funkcije ne mora bit jailbreakan.

Mobile Tracker Free

Riječ je o nešto manje poznatom no sposobno rješenju za roditeljski nadzor i praćenje djeteta dok koristi pametni telefon s Android OS-om. Nudi slične mogućnosti kao mSpy i Spyzie, ali zato nudi besplatnu inačicu s punim setom mogućnosti no s nekim ograničenjima koji se tiču vremena pohrane prikupljenih podataka na njihovim poslužiteljima te činjenicom da prikazuje oglase. Osim toga, aplikacija se instalira izvan službene Googleove trgovine pa bi to nekima sigurno moglo zasmetati i pobuđuje određene sumnje. Ipak, aplikacija svoj posao odrađuje korektno i nudi praćenje poslanih i primljenih SMS poruka, aktivnosti na društvenim mrežama i servisima za razmjenu poruka kao što je Whatsapp i drugi, tu je i mogućnost pregleda fotografija, udaljeno upravljanje pametnim telefonima (u svakom je trenutku moguće napraviti snimku zaslona), tu je i GPS praćenje, definiranje ograničenja korištenja uređaja, blokiranje web stranica i štošta drugo.

Net Nanny 

Net Nanny je još jedno sveobuhvatno višeplatformsko rješenje za roditeljsku zaštitu no koje se ističe posebno dobrim filtriranjem neprikladnog i nepoćudnog sadržaja. No ne nudi samo to. Tu je sve ono što bi se od ovakvog rješenje moglo očekivat, pa je tako moguće vremenski ograničavati korištenje uređaja, blokirati korištenje i instalaciju aplikacija, pratiti lokaciju korisnika, dobivati razne izvještaje i upozorenja te štošta drugo. I to sve za cijenu od 55 dolara godišnje pri čemu su podržana pet uređaja, a ako se želi uključiti 20 uređaja, onda će se morati izdvojiti 90 dolara godišnje.