Dolby Atmos sam za sebe nije nov – “proizveden” je i premijerno korišten još 2012. godine, u Pixarovom animiranom filmu “Brave”. U novije doba imali smo ga prilike čuti u filmovima “Gravity”, “Mad Max: Fury Road”, “The Revenant” i “Hacksaw Ridge”, uz pretpostavku da smo ih gledali u kinodvoranama koje zadovoljavaju tehnički minimum potreban za reprodukciju surround zvuka pod okriljem Atmosa.

Okosnica te tehnologije, a ujedno i temeljna razlika u odnosu na tradicionalne 5.1 ili 7.1 surround sustave, širenje je zvuka (i) u vertikalnom smjeru. Drugim riječima, više ga ne percipiramo samo kao da se kreće oko nas u kružnici, već dopire i iznad naših glava. U osnovi, zvuku se daje volumen kakav on kod klasičnih surround sustava jednostavno ne može imati. Primjerice, pada li, u filmu koji gledamo, kiša, u Atmos sustavu nećemo ju čuti negdje u pozadini, već ćemo imati osjećaj da se slijeva s neba iznad nas – i, posljedično, javit će se poriv da na kauču otvorimo kišobran. Taj efekt postiže se pomoću stropno montiranih zvučnika, ili posebnih zvučničkih modula usmjerenih prema stropu. Atmos je objektni akustički sustav, što znači da kreatori sadržaja svaki objekt u videu (ili igri) mogu pozicionirati u trodimenzionalnom prostoru i dati mu željenu putanju, glasnoću i ponašanje, umjesto da ga naprosto puste na neki od dostupnih im kanala. Kućni Atmos sustavi istovremeno mogu baratati s do 128 takvih objekata, odnosno izvora zvuka.

Za razliku od 5.1 i 7.1 surround sustava, Atmos sustavi nose treću brojčanu oznaku, koja ukazuje na broj stropnih zvučnika (ili zvučničkih drivera umjerenih prema stropu). Primjerice, 5.1.2 sustav imat će tri prednja kanala (lijevi, desni i središnji), dva stražnja, subwoofer i dva stropna. Istom logikom, 7.2.4 sustav bit će opremljen s tri prednja kanala, dva bočna, dva stražnja, četiri stropna te dva subwoofera.

Kako bi se sustav s podrškom za Dolby Atmos uopće mogao izgraditi, potrebno je posjedovati AV receiver koji je sposoban dekodirati tako pripremljen zvuk. Svaki pojedini zvučnik u Atmos sustavu funkcionira kao posve nezavisni kanal, kojim kreatori sadržaja mogu proizvoljno upravljati, a s ciljem preciznog pozicioniranja objekata u trodimenzionalnom prostoru.

Najzad, potrebni su standardni prednji i stražnji zvučnici (prema mogućnostima i bočni) te dodatni zvučnici na stropu, njih najmanje dva. Može ih biti više – kućni Atmos sustavi podržavaju do 32 zvučnika – ali dva stropna su minimum potreban za funkcioniranje Dolby Atmosa. Naravno, gradite li sustav s većim brojem Atmos kanala, svakako će vam trebati i dodatno višekanalno pojačalo, kojim ćete ih “hraniti”.

Ako vam se od ideje o postavljanju zvučnika na strop diže kosa na glavi, zanimat će vas da također postoji opcija instalacije zvučničkih modula na postojeće zvučnike, izvedenih tako da su usmjereni prema stropu, kako bi se efekt kretanja zvuka po vertikali postigao pomoću njegove refleksije od gornjeg dijela prostorije. Neki zvučnici tvornički dolaze s dodatkom vertikalno usmjerenih jedinica, što na najbolji način potvrđuje da Atmos nije trend, već nešto s čime ćemo se svakodnevno sve više susretati. Nakon što smo čuli kako stvar zvuči u praksi, na jednom od prvih Dolby Atmos sustava izgrađenih u Hrvatskoj, to nas ne čudi – riječ je o doista impresivnoj tehnologiji, koja će najveće skeptike uvjeriti da je surround zvuk esencijalan dio kvalitetnog kućnog kina.

Atmos u domaćoj izvedbi

Vjerojatno prvi Dolby Atmos sustav u Hrvatskoj nastao je u zagrebačkom showroomu Sigma Audio Koncepta, tvrtke koja se bavi prodajom hi-fi zvučnika i komponenti, izgradnjom kućnih kina, akustičkom izolacijom prostora, ali i profesionalnom ISF kalibracijom slike, zbog čega se nismo radovali samo akustičkom, već i vizualnom dijelu prezentacije. Kroz sam koncept Dolby Atmosa i sve dijelove sustava proveli su nas Igor Marinić i Rycky Stalman, Sigmini AV eksperti, koji su, kako se kroz razgovor ispostavilo, doista nepresušna vrela znanja i informacija o problematici visokokvalitetnog zvuka i slike.

Središnjica čitavog sustava je NAD-ov 7.1-kanalni receiver T 758 V3, koji, s obzirom na to da nudi pojačanje za 7 kanala, podržava 5.1.2 konfiguracije Atmos sustava. Odabran je zbog izvrsnih performansi, ali i podrške za Dirac Live, softver za naprednu digitalnu kalibraciju višekanalnih sustava, koja će, kako će se kasnije pokazati, biti esencijalna za cjelokupne performanse Sigminog Atmosa. Međutim, kako su Marinić i Stalman na strop od samog početka namjeravali postaviti četiri zvučnika, s ciljem dobivanja 7.2.4 konfiguracije, u kombinaciju je ubačeno dodatno NAD-ovo višekanalno pojačalo Ci940, zaduženo samo za Atmos kanale (stropne zvučnike).

Odabrani zvučnici kombinacija su KEF-ovih i PSB-ovih modela. Za dva prednja, glavna kanala zaduženi su KEF-ovi izvanredni floorstanderi Q950. Neka vas ne zbuni što na fotografijama pored njih prepoznajete KEF-ove R700 te LS50 Wireless u specijalnoj, dizajnerskoj izvedbi Nocturne – oni su na dan našeg posjeta samo bili u procesu usviravanja te nisu dio Atmos sustava. Centralni prednji zvučnik također je KEF-ov, a radi se o modelu Q650c, predviđenom upravo za tu poziciju. S njegove lijeve i desne strane nalaze se PSB-ovi razorni subwooferi SubSeries 300 (300 W, 12” woofer). Na bokove su postavljena dva PSB-ova bookshelf zvučnika Imagine B (5,25” woofer), a PSB-ovi su i stražnji zvučnici, Imagine Mini (4” woofer). Nema nekog razloga da se i na ove pozicije ne postave KEF-ovi modeli – radi se tek o tome da se opisanom kombinacijom htjela demonstrirati izvrsna sinergija NAD-a, KEF-a i PSB-a (usput budi rečeno, NAD i PSB imaju istog krovnog vlasnika).

Najzad, na stropu su se našli KEF-ovi ugradbeni zvučnici Ci200RR-THX, njih ukupno četiri. Marinić i Stalman kažu da su to jedni od ponajboljih takvih zvučnika na svijetu. Ugradili su ih u kutije, izrađene prema preciznoj specifikaciji, upravo za korištenje u njihovom vlastitom Atmos sustavu. Neka vas ne začudi što zvučnici u kutije nisu postavljeni centralno, već su pomaknuti u stranu – iz takvih detalja očito je da se baš svakom dijelu sustava posvetila iznimna pozornost.

Kao u stvarnosti

Nakon povezivanja svih dijelova sustava u cjelinu, za što su se koristili kabeli Black Rhodium Twist, pristupilo se njegovoj kalibraciji. Za analizu akustike prostorije korišten je MiniDSP-ov mikrofon UMIK-1 te softver Dirac Live, podržan od NAD-ovog receivera. Sam softver pokreće se na najobičnijem Windows PC-ju, a jedino što traži, izuzev mikrofona, jest da bude u istoj lokalnoj mreži poput NAD-ovog receivera. Potom ga automatski prepoznaje i omogućuje nam da, za početak, namjestimo početne parametre svih spojenih zvučnika (uzima se u obzir eventualna buka i pozadinski šum prostorije), a potom obavimo mjerenja u čitavom frekvencijskom spektru, kako bismo detektirali stojne valove, rupe i iskakanja u srednjetonskom i visokotonskom području i sve druge anomalije, na razini svakog pojedinog zvučnika. Nakon prikupljanja informacija, Dirac Live pristupa kalibraciji zvučnika i u osnovi nastoji ispraviti greške nastale zbog nesavršene akustike prostorije. Kad je sve gotovo, cjelokupni zvuk biva osjetno poboljšan, a u sučelju programa pokazuju se frekvencijske krivulje, gdje zorno možemo vidjeti što smo imali, čemu smo težili te koliko smo se tom idealu naposljetku približili. Kako su se projektor (Epson EH-TW9300) i platno (Adeo Helios Gray) već nalazili u prostoriji te bili kalibrirani prema ISF-ovim standardima, preostalo je tek pribaviti sadržaj koji podržava Dolby Atmos – a takvog danas doista ne nedostaje – te se prepustiti njegovim čarima.

Dojam pukog volumena zvuka ne može se usporediti ni s čime što smo dosad imali prilike čuti

Kako sve to zvuči u praksi? Riječju – senzacionalno. Na Sigminom smo sustavu poslušali (i pogledali) nekolicinu filmova, glazbenih spotova i isječaka načinjenih da demonstriraju sam koncept objektnog pozicioniranja zvuka. Dojam pukog volumena zvuka ne može se usporediti ni s čime što smo dosad imali prilike čuti, čak ni u najboljim IMAX kinodvoranama. Atmos izrazito uspješno postiže osjećaj da se nalazimo u onome što gledamo, jer posve briše granicu gdje još uvijek možemo razlučiti iz kojeg zvučnika što dopire. Zapravo, nakon nekoliko minuta potpuno se zaboravlja na svu tu silnu tehnologiju potrebnu da bi on funkcionirao. Pozornost biva s hardvera preusmjerena na iskustvo, što je zacijelo najveći kompliment koji se jednom surround sustavu uopće može uputiti, a ujedno i najbolja potvrda njegove kvalitete.

Uzmimo za primjer uvodnu scenu u “Mad Max: Fury Road”, u kojoj naslovnog junaka nalazimo usred pustinje, dok halapljivo proždire guštera. Već u tom trenutku Atmos počinje graditi atmosferu ambijentalnim zvukovima. Gledatelj gotovo može osjetiti nemilosrdnu suhoću zraka i pijesak u ustima. Smiraj prekidaju bijesni automobili i motori War Boysa, koji naglo ulijeću u kadar i stanu ganjati Maxa. Urlik njihovih strojeva osjeća se u utrobi te se smjesta stvara osjećaj opasnosti i blage panike, kakvu u tom trenutku nesumnjivo osjeća i naš junak. U trenucima poput ovog do izražaja dolazi impresivna dinamika Sigminog sustava. Tihi, atmosferični početak filma interpretiran je s jednakom detaljnošću i čistoćom kao i kaos koji uslijedi.

“Unbroken” prati putešestvije vojnih pilota u Drugom svjetskom ratu, koji su preživjeli rušenje aviona i više od mjesec dana plove u gumenom čamcu, očekujući spas ili smrt – što dođe prvo. Film započinje epskom zračnom borbom i bombardiranjem pacifičkog otoka Nauru, a većim dijelom ju pratimo iz utrobe aviona. Na običnom audiosustavu, doživjeli bismo ju tek kao uzbudljivu akcijsku scenu. Međutim, Atmos ju pretvara u spektakl. Eksplozije i rešetanje strojnica posve su nas okružili – imali smo osjećaj da se nalazimo u tom istom letećem lijesu s drugim vojnicima te da smrt može stići u bilo kojem trenutku, iz bilo kojeg smjera. Vjernost doživljaja odlazi do te krajnosti da se sadržaj gotovo prestaje percipirati kao holivudska zabava; teško je ne ostati šokiran i prestravljen brutalnošću rata.

Nije samo za filmove

U nekim scenama sadržaja koje smo gledali padala je kiša. Već smo to spomenuli, ali nije zgorega ponoviti – Atmos će vas natjerati da u vlastitom dnevnom boravku poželite otvoriti kišobran. Zanimljivo je kako surround zvuk ove razine kvalitete može zavarati mozak i učiniti da odjednom počnete osjećati vlagu i hladnoću, premda se temperatura u prostoriji nije promijenila ni za jedan stupanj.

Premda o Atmosu primarno razmišljamo u kontekstu gledanja filmova i igranja igara, ova tehnologija pronašla je put i do glazbenih studija. Otvoreno ju propagira Joel Zimmerman, poznatiji pod umjetničkim imenom “deadmau5”, vjerojatno najpopularniji umjetnik iz svijeta elektroničke glazbe, a usvajaju ju i mnogi drugi. Da Atmos ima što ponuditi i u tom smislu, uvjerili smo se poslušavši “Bailando” Enriquea Iglesiasa, koji je dio Atmosovog demonstracijskog paketa. Koliko god to nije tip glazbe za kakvim bi autor ovih redaka inače posegnuo, prostornost, detaljnost i raskoš zvuka apsolutno su neosporni. Radi se o produkcijski iznimno bogatoj pjesmi, s mnoštvom vokala i instrumenata, od kojih se baš nijedan ne gubi između tih 13 zvučnika, od koliko se Sigmin sustav sastoji.

Slične primjere mogli bismo nizati unedogled, ali negdje ipak treba stati. Mnogo smo puta slušali napredne surround sustave, ali nijedan nas nije uspio ni približno impresionirati poput ovog Sigminog. Dolby Atmos zorno demonstrira koliko se iskustvo kućnog kina može poboljšati širenjem zvuka po vertikali i preciznim pozicioniranjem objekata u trodimenzionalnom prostoru. Prije prezentacije doživljavali smo ga kao još jednu u nepreglednom nizu surround tehnologija. Nakon što smo čuli za što je sve sposoban, posve smo sigurni da se radi o nečemu čemu bi svako ozbiljno kućno kino trebalo težiti.