Placebo je (to svatko zna) „lažni lijek“, tvar koja je svojom kemijskom strukturom farmakološki neutralna, što znači da - klinički uzevši - ne bi trebala polučiti nikakav medicinski učinak. Istovremeno (što također svatko zna) svejedno postoji određeni postotak bolesnika kod kojih primjena placeba dovodi do smanjenja simptoma bolesti unatoč tome što nisu dobili pravi lijek nego „šećernu vodicu“.

Postoje brojne teorije, rasprave, pa i vrlo opsežna, ozbiljna farmako-biološka i klinička istraživanja usmjerena prema pokušaju razrješenja enigme placeba i njegove kliničke (ne)učinkovitosti. Jedno od takvih nedavno objavljenih istraživanja pokazuje da bi liječnici jednoga dana nekim svojim pacijentima s kroničnim bolovima mogli propisivati placebo-tabletice koje će smanjiti bol jednako učinkovito kao i svaki "pravi" analgetik na tržištu.

Lažna tableta za pravu bol

Istraživački tim na čikaškom sveučilištu Northwestern University of Feinberg dokazao je - proučavajući moždanu anatomiju i psihološke karakteristike pacijenata - da je moguće predvidjeti koji će bolesnici s kroničnom boli učinkovito reagirati na lažnu, „šećernu“ tableticu placeba. Istraživanje je objavljeno prije mjesec dana u časopisu Nature Communications.

"Njihov mozak je već unaprijed 'pripremljen' da pozitivno odgovori na placebo", tvrdi voditelj istraživanja Vania Apkarian, profesor fiziologije na Northwesternu. "Njihova psihološka i biološka moždana konstitucija je uzrok sugestibilnom stanju u kojem - ako im se kaže: 'Ova tableta će vam smanjiti bol' - njihova bol zaista postaje manja."

Pritom uopće nije potrebno zavaravati takvog pacijenta, kaže Apkarian. "Možete mu slobodno unaprijed reći: 'Dajem vam tabletu koji nema fiziološki učinak, ali vaš će mozak odgovoriti na nju kao da jeste pravi lijek' - i taj učinak će se zaista dogoditi iako pacijent zna da nije dobio analgetik. Jer iza placebo-odgovora postoji biološka osnova."

Anatomija i psihologija

U navedenom istraživanju, pacijenti s kroničnim bolovima u leđima su prvo psihološki testirani i učinjene su slikovne pretrage njihove moždane anatomije. Potom su posve randomizirano raspoređeni u dvije skupine. Pacijenti jedne skupine su dobili tablete za koje nisu znali jesu li pravi lijek ili placebo. Druga, kontrolna skupina pacijenata nije dobila ni placebo ni lijek.

Nakon primjene lijeka/placeba, iz prve skupine su izdvojeni placebo-reaktori, oni ispitanici kod kojih je placebo doveo do smanjenja bolova u leđima. Pokazalo se da svi takvi ispitanici imaju sličnu anatomiju mozga: moždani emocionalni centri bili su im veći s desne strane mozga, a mozak im je imao veći kortikalni senzorni dio nego kod ispitanika koji nisu reagirali na placebo. Osim toga, na testovima ličnosti svi su imali slične psihološke osobine: visok indeks emocionalne samosvijesti i povišenu osjetljivost na bolne situacije.

Kada su potom svi pacijenti iz druge skupine dobili placebo (ali ne i analgetik), bolovi su se statistički značajno smanjili samo onima koji su na osnovu građe mozga i psihološkog testa već ranije bili prepoznati kao potencijalni placebo-reaktori.

Potencijalne prednosti liječenja placebom

Mogućnost propisivanja učinkovitog placeba umjesto aktivnih lijekova ima nekoliko prednosti.

Ako nekome dajemo neaktivni preparat umjesto aktivnog i pritom dobijemo željeni klinički učinak, tada placebo postaje bolji izbor za liječenje, jer većina farmakoloških preparata na tržištu može izazivati nuspojave, imati dugoročne štetne učinke ili izazivati ovisnost, a s placebom se ti rizici ekstremno umanjuju ili posve otklanjaju.

Osim toga, sva istraživanja novih lijekova se provode korištenjem placeba u tzv. "slijepim pokusima", a prepoznavanje ispitanika na koje placebo ima efekt pravog lijeka bi omogućilo da se otkloni tzv. placebo-učinak. Identificiranje pravih, fizioloških učinaka ispitivanog lijeka bilo bi mnogo lakše, jer bi se iz ispitivanja otklonili pacijenti koji reagiraju i na placebo, čime bi se iz rezultata realne učinkovitosti otklonila značajna komponenta „šuma“ u podacima.

I naposljetku, kod odabranih pacijenata bi korištenje placeba umjesto pravog, skupog lijeka moglo smanjiti troškove zdravstvene zaštite. Propisivanje posve učinkovite a jeftine „šećerne pilule“ koja zaista djeluje kod pacijenata s kroničnom boli rezultiralo bi ogromnim uštedama - i za pacijente i za zdravstveni sustav.

^{Dr. Igor „Doc“ Berecki, rođen 1961., pedijatar je na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}