Bug Online

U ovo doba prošle godine u užoj okolici Zagreba Samsung je održao konferenciju koja je većim dijelom bila posvećena aktualnim i nadolazećim trendovima u svijetu računalnih monitora. Pred ovećom masom novinara i partnera predstavnici korejskog hardverskog giganta ustvrdili su da će 2009. obilježiti još jedna smjena u domeni omjera stranica - kažemo 'još jedna' jer mnogima iz sjećanja nije teško prizvati tranziciju s klasičnih monitora na one s širokim ekranima i omjerom stranica od 16:10 (ili 8:5, kako će vam kazati propali student matematike i računalni "znalac" u pokušaju da zvuči pametniji nego što jest). Novi standardni omjer stranica računalni će monitori preuzeti od televizora i on će biti 16:9, rečeno je tom prilikom. Dio okupljenih već je tada odmahivao rukom, a dodatni razlog za likovanje skeptici su dobili nakon što se u narednim mjesecima od najavljenih grandioznih promjena nije dogodila nijedna.

Štoviše, kad smo se u ožujku ove godine posljednji puta bavili monitorima na većoj skali, Samsungovu vizionarsku najavu nazvali smo pustom pričom, sasvim uvjereni da tržište u dogledno vrijeme jednostavno ne može iznjedriti dovoljan broj konkretnih uređaja da bismo mogli govoriti o svojevrsnoj smjeni generacija. Oh, kako smo bili u krivu...

Pristupačni svima

Danas, dva mjeseca prije kraja tekuće godine, monitori s televizorskim omjerom stranica od 16:9 nisu samo sveprisutni, već ubrzano preuzimaju primat pred braćom čije su stranice omjera 16:10. To se ne odnosi samo na modele koje kupujemo da bismo ih povezali s računalima, već i na zaslone prijenosnika - nema proizvođača koji nije podlegao ovom trendu i u svoje nove modele (ili osvježene inačice starih) ugradio upravo takav ekran.

S tim na umu, nameće se pitanje - zašto 16:9, što je toliko privlačno u takvom omjeru stranica? Odgovora je više, a većina ih je vezana uz strahovitu popularizaciju HD videa te sâm proces dobivanja takvih zaslona.

HD video kao takav, bez obzira na njegovu nazivnu razlučivost (720 ili 1080), beziznimno se snima s horizontalnim i vertikalnim dijelom slike u omjeru od upravo 16:9. Drugim riječima, kad se takav zapis prikaže na monitoru (ili televizoru) s istim omjerom stranica, dobiva se slika koja prekriva čitav ekran - od ruba do ruba. Pokušate li učiniti istu stvar na širokim monitorima kakve smo dosad koristili (omjer stranica 16:10), video će načelno još uvijek biti prikazan u punoj raskoši, ali neće popuniti čitav zaslon, već će na njegovom vrhu i dnu ostati dvije praznine (čuvene "crne crte"). Jasno je da kvaliteta samog videa uvelike ovisi o nativnoj razlučivosti i performansama konkretnog monitora, kao i rezoluciji u kojoj je snimljen, ali nijedan od tih parametara ne mijenja činjenicu da se sadržaji visoke definicije na monitorima s omjerom stranica 16:9 prikazuju po čitavom zaslonu.

Pitanje isplativosti

Što se procesa dobivanja ovakvih zaslona tiče, ovdje govorimo o činjenici da je njihova proizvodnja isplativija od proizvodnje ekrana s omjerom stranica 16:10 (a posebice 5:4, mada o njima više nitko ne govori). Stvar je prilično jednostavna - od sirovine, jednog velikog komada LCD panela, moguće je narezati više matrica omjera 16:9 nego 16:10. Drugim riječima, stupanj iskoristivosti materijala je veći, a sama proizvodnja zbog toga jeftinija. Naravno, to se poprilično odražava na cijeni uređaja - ne pretjerujemo kad kažemo da monitori velike dijagonale nikad nisu bili jeftiniji, te da bi o dijagonalama manjim od 22 inča trebali razmišljati jedino igrači s nejakim računalima (jer pri nativnoj razlučivosti velikih ekrana neće moći dobiti zadovoljavajuće performanse) i korisnici s vrlo ograničenim budžetom. U brojkama, oko 1.500 kuna je u ovom trenutku sasvim dovoljno za nabavku velikog i kvalitetnog monitora, a sa 2.000 kuna u džepu izbor je gotovo neograničen.

Iz svega navedenog dade se zaključiti da će novi trend u svijetu monitora ponajprije usrećiti ljubitelje multimedije, a zbog spomenutog sustavnog pada cijena i sve korisnike koji razmišljaju o toj vrsti nadogradnje.

Ipak, bilo bi pogrešno pomisliti da će baš svi radosno nazdraviti opisanim novitetima. Naime, mnogi će se teško pomiriti s gubitkom ekranskog prostora koji dolazi kao izravna posljedica promjene omjera stranica. Da bismo objasnili na što točno ovdje mislimo, dovoljno je usporediti nativne razlučivosti monitora s omjerom stranica od 16:9 i 16:10. Dvije najznačajnije i najraširenije su 1.600×900 točaka (16:9, 22-inčni monitori), inače zamjena za 1.680×1.050 točaka (16:10, 22") i 1.920×1.080 točaka (16:9, 23" i 24") umjesto 1.920×1.200 točaka (16:10, 24"). Razlike u navedenim brojkama u praksi se prevode na gubitak piksela (po širini, ali još više visini), odnosno smanjenje radnog prostora. Onih kojima takvo stanje stvari ne ide na ruku je mnogo - primjerice, ovdje možemo svrstati kućne korisnike koji za gledanje filmova koriste televizore, korisnike koji istovremeno rade u većem broju prozora, kao i većinu profesionalaca - kad govorimo o ozbiljnom softveru, mjesta za prozore i alatne trake nikad nema dovoljno. Svojevrstan spas dolazi u vidu uređaja s razlučivošću od 2.048x1.152 točaka (ona također odgovara omjeru stranica 16:9), no ovdje treba istaknuti da su takvi na domaćem tržištu zasad slabo zastupljeni.