Bug Online

AMD-ova ponuda procesora prilično je šarolika. Osim starijih Athlona II i Phenoma II, tvrtka danas na tržištu ima nove procesore iz serije FX namijenjene utoru AM3+, ali i procesore s integriranom grafikom namijenjene utoru FM1. Ovi APU-ovi (Accelerated Processing Unit), kako ih AMD zove, namijenjeni su primarno kućnim korisnicima koji traže dobar omjer cijene i performansi. Naravno, činjenica je da procesore s integriranom grafikom u svojoj ponudi ima i Intel, pa se postavlja pitanje zašto bi netko za svoje računalo odabrao AMD-ov APU umjesto Intelova procesora.

Osim modernije platforme A75, koja nudi nativnu podršku za USB3.0 i SATA 6Gb/s, glavni su adut AMD-ovih APU-ova znatno bolje grafičke performanse kao i same mogućnosti grafike. Ne samo da grafika u AMD-ovu čipu podržava DirectX 11, ima bolje performanse te nudi univerzalno bolju kompatibilnost s različitim igrama, već je podržano i sparivanje grafike iz procesora s nekoliko jeftinijih varijanti Radeona HD.

Dobrodošla modifikacija

Korištenje integrirane grafike učinilo je APU-ove sličnim Intelovim Sandy Bridgeovima u kontekstu overklokiranja. I kod AMD-ova čipa povećavanje takta glavne sabirnice povećava takt svih ostalih uređaja koji su na nju spojeni: dakle, memorije te SATA i PCIe kontrolera. Iako je AMD-ova platforma znatno tolerantnija na modifikacije takta, svejedno APU na ovaj nije lako overklokirati. Naime, takt glavne sabirnice doista je moguće povećati znatno više nego na Intelovoj platformi, no samo ako se nativni SATA kontroler prebaci iz AHCI u IDE način rada, što pak znači da će diskovi, a posebno SSD-ovi, imati niže performanse zbog nemogućnosti korištenja tehnologije NCQ (Native Command Queuing). Nadalje, također se gubi mogućnost hot-swappinga, odnosno priključivanja i isključivanja SATA uređaja dok je računalo uključeno.

Kako bi zadovoljio korisnike kojima je pri kupovini procesora bitan overklokerski potencijal, AMD je predstavio dva specijalna modela procesora koji u brojčanoj oznaci imaju dodatno slovo K, a dodatno ih je moguće razlikovati od normalnih procesora po pripadnosti seriji Black Edition. Jeftiniji je od dva modela A6-3670K, a skuplji – koji smo dobili priliku isprobati – A8-3870K.

Za razliku od dosadašnjeg najmoćnijeg APU-a, modela A8-3850, A8-3870K ima za 100 MHz viši takt jezgara: njegove četiri jezgre rade na taktu od 3 GHz. Grafički dio procesora nije modificiran. Tu je i dalje Radeon HD 6550 s taktom od 600 MHz.

Združena braća

Kao što smo napomenuli ranije u tekstu, jedna je od prednosti AMD-ovih APU-ova to što je njihovu grafiku moguće kombinirati s određenim (jeftinijim) modelima AMD-ovih diskretnih grafičkih kartica. Ovu tehnologiju AMD zove Dual Graphics. Usprkos imenu, na ovu opciju zapravo možemo gledati kao na kombiniranje grafičkih kartica putem tehnologije CrossFireX. Jedina je razlika što Dual Graphics kombinira grafiku iz procesora s vanjskom grafikom na kartici.

Kad je riječ o testiranom APU-u A8-3870K, njegov je HD 6550 GPU moguće kombinirati s karticama temeljenim na GPU-ovima HD 6450, HD 6570 i HD 6670. Prema AMD-ovim službenim stranicama, virtualne grafičke kartice koje smo dobili na ovaj način zovu se HD 6550D2, HD 6630D2, odnosno HD 6690D2.

Budući da Dual Graphics predstavlja vrlo zanimljivu mogućnost iskorištavanja punog potencijala AMD-ovih APU-ova, osim testiranja performansi procesora provjerili smo i koliko zapravo ima smisla kupiti AMD-ov čip da bismo ga odmah ili kasnije kombinirali s jeftinom grafičkom karticom. APU smo kombinirali sa sve tri kompatibilne kartice, a provjerili smo i kako se sustav ponaša kada koristimo samo diskretnu grafičku karticu (HD 6670).

Kao što vidimo u grafikonu, premda skaliranje performansi nije tako dobro kao kod klasičnog CrossFireX-a, korištenje tehnologije Dual Graphics ima smisla. Naravno, tu nije riječ ni o kakvu lovu na performanse, nego jednostavno o iskorištavanju svih mogućnosti hardvera na optimalni način.