Bug Online

Ako danas kupujemo novo računalo, u kontekstu pohrane podataka pred nama je velika dilema – da li odabrati znatno manji, ali i znatno brži SSD, ili posegnuti za višestruko kapacitetnijim no sporim čvrstim diskom. Idealno bi dakako bilo kupiti oba tako da na SSD možemo instalirati operacijski sustav i aplikacije, a čvrsti disk koristiti za pohranu podataka kao što su filmovi, fotografije i glazba, no čak i ako odaberemo uređaje znatno manjeg kapaciteta (60 umjesto 120 GB za SSD te 500 umjesto 1000 GB za čvrsti disk), cijena ovakvog kombiniranog sustava za pohranu osjetno je veća nego da kupimo samo jedan uređaj. Kako je stanje gospodarstva tako kakvo jest, mnogi će poželjeti uštedjeti novac, pa je logičan odabir u ovoj dilemi čvrsti disk.

Cijene čvrstih diskova u posljednje su vrijeme prilično visoke. Razlog za to katastrofalne su poplave u Maleziji, gdje većina svjetskih proizvođača diskova, ali i mnogi njihovi partneri od kojih nabavljaju komponente kao što su elektromotori, imaju postrojenja. Da stvar bude gora, proizvođači diskova ovu su situaciju iskoristili i za špekuliranje cijenama, pa su one i danas vrlo visoke premda je većina proizvodnih kapaciteta sanirana od posljedica poplave.

Kolika je zapravo razlika u cijeni? Za ilustraciju poslužit ćemo se osobnim iskustvom autora ovih redaka koji je prošle godine, netom prije malezijskih poplava, kupio dvoterabajtni Samsungov Spintpoint F4 EcoGreen za tričavih 729 kuna. Danas je za isti disk u istoj trgovini potrebno izdvojiti 1.243 kune, odnosno 70,5% više.

Ovako visoke cijene ponukale su nas da test ograničimo isključivo na diskove kapaciteta jednog terabajta. Ovakvi diskovi nameću se kao najisplativiji u pogledu omjera cijene i kapaciteta, a istovremeno su dovoljno veliki za potrebe većine korisnika. Treba napomenuti da testiranje nismo ograničili isključivo na 3,5-inčne modele, standardne kad je riječ o stolnim računalima, već smo ustupitelje pozvali da nam pošalju i malene 2,5-inčne diskove. Premda su 2,5-inčni diskovi sporiji od svoje veće braće, tiši su i manje se griju, što će neke korisnike ponukati da ih s pomoću adaptera uporabe u stolnom računalu. Nažalost, na test nam je stigao samo jedan ovakav disk jer s trenutnom tehnologijom nije baš trivijalno napraviti terabajtni 2,5-inčni disk.

Terabajti na ispitu

Pristigle diskove, njih dvanaest, priključivali smo na Asusovu matičnu ploču Sabertooth P67 temeljenu na Intelovu PCH-u P67. On raspolaže šesterokanalnim SATA kontrolerom, od kojih dva kanala zadovoljavaju standard SATA 6Gb/s, a ostali SATA 3Gb/s. Tu treba reći da nijedan od testiranih diskova – pa nijedan čvrsti disk uopće – za optimalne performanse još uvijek ne treba SATA 6Gb/s sučelje. Performanse čvrstih diskova nažalost za to jednostavno nisu dovoljno visoke, pa samim time na ovaj parametar pri odabiru diska ne treba obraćati pažnju. Također treba reći da svi SATA diskovi rade na bilo kojoj generaciji SATA sučelja, što će reći da je SATA 6Gb/s disk moguće bez problema koristiti na SATA 3Gb/s sučelju.

Performanse diskova testirali smo s dvije aplikacije – HD Tuneom Pro 5.0 te PCMarkom 7. HD Tune poslužio nam je za sintetičku analizu performansi, odnosno njime smo dobili podatke poput brzine sekvencijalnog (linearnog) čitanja i pisanja podataka po cijeloj površini diska ili vremena potrebnog za nasumični pristup podacima.

PCMark 7 je pak korišten za mjerenje performansi u stvarnim aplikacijama. Ovaj benchmark to radi s pomoću snimljene aktivnosti diska pri izvođenju specifičnih radnji – konkretno: skeniranju računala Windows Defenderom, uvažanju fotografija u Windows Photo Gallery, uređivanju videozapisa, snimanju DVB-T programa i reprodukciji tako stvorenog videozapisa putem Windows Media Centera, dodavanju glazbe u Windows Media Center, pokretanju aplikacija (Internet Explorer) te igranju (World of Warcraft).

Nakon izvođenja PCMarka, svakom je disku očitana temperatura s pomoću internih senzora. Buku nažalost nismo mjerili instrumentima, no u opisu diskova koji su bili osobito bučni to smo i naglasili.