Bug Online

Sposobnost komunikacije i kolaboracije čovječanstvu je omogućilo da bude uspješno, da istraži nepregledna prostranstva, odlijepi se od zemljine gravitacijske sile, ali istodobno razmjenjuje informacije bez obzira na udaljenost.

U novom dobu, računalne mreže su u tome imale najveću ulogu. Ne trebamo ni govoriti u kojem je stupnju Internet promijenio način komunikacije i razmjene podataka. Velike mreže čudo su tehnike, sofisticirane do granice neshvaćanja, ali istovremeno i model na kojem temeljimo ovaj tekst. Dakako, u puno manjem obujmu.
Računalna oprema dosta je pojeftinila, a ljudi su u globalu postali dosta informatički pismeni, pa bismo mogli razmišljati o kućnim mrežama. Zapravo, više se ne radi o luksuzu, nego o čistoj potrebi jer se u dosta kućanstava nalazi više računala koja jednostavno žele komunicirati. Dodajte tome i moderne igraće konzole koje su sposobne komunicirati s računalima putem žice ili bežično, i dobili ste finu mješavinu uređaja čija vam povezanost može osigurati lagodniji život i puno radosti.
Teorija tehnologije koja stoji iza svega nije jednostavna, ali neka vas to ne brine - korištenje je puno jednostavnije.

Najjednostavnija kućna mreža bila bi ona sastavljena od dva računala povezana crossover-kablom - nije baš neka mreža, ali svejedno sadržava dva osnovna elementa, ostvarenu komunikaciju i mogućnost razmjene podataka.
No mi ipak ne ciljamo na tako nešto jer smatramo da bi kućna mreža trebala i morala sadržavati puno više. Računala (i konzole, kako smo već rekli) bi trebala imati pristup Internetu, služiti se zajedničkim printerom (bilo da je on priključen na jedno računalo ili ravno na mrežu), a sve bi bilo veselije ako se u priču umiješa i jedno računalo koje će glumiti server (primarno za razmjenu podataka, znači file-server).
Prije nego što se uopće bacimo na to što vam treba za mrežu i principe na kojima radi, pretpostavljamo da imate opremu koju radi (znači, da ste sigurni da mrežni kablovi rade, da je router konfiguriran kako treba...) jer makar bismo rado stavljali npr. konfiguraciju svakog routera, zbog ogromnog broja uređaja to jednostavno nije moguće.

Naša mreža sastojat će se od veze na Internet (ADSL-a), residential gatewayja (router s ukomponiranim DSL modemom, AP-om i switchem - obično vam ga vaš ISP daje kod potpisivanja ugovora za ADSL liniju), još jednim switchem za svaki slučaj, minimalno tri računala (bilo povezana sa žicom ili bežično), printerom i, kao šećer na kraju, jednim serverom.

Ljepota kućne mreže je što je jako fleksibilna, pa ako već povežete dva računala s routerom i spojite ih na Internet, jednostavno kasnije možete dodavati druge uređaje s malo muke. Slična stvar je i sa serverom - veliki dio toga što biste na njemu radili jednostavno možete preseliti na bilo koje računalo u mreži, no uloga je servera da šuti i radi skoro bez prestanka, dok ćete na ostalim računalima ipak biti umjereniji.

Sve to bazirat će se na tzv. zvjezdastoj topologiji mreže gdje su klijenti (računala, konzole, printeri) povezani na središnji uređaj - npr. switch - pa ako veza između klijenta i središnjeg uređaja pukne, ostatak mreže će nastaviti funkcionirati bez zastoja. Osim, dakako, ako do prekida nije došlo kod file-servera, pa ne možete doći do podataka, ili između switcha i routera, pa ste odcijepljeni od Interneta.
Sad bismo vam rado rekli da slijedi dio "kako smo testirali", ali to se neće dogoditi jer kućna mreža nije mjesto za testiranje - ukoliko vas zanimaju brzine protoka podataka i slične stvari, možda je bolje da pogledate što nudi naše drugo izdanje - Mreža.

Umjesto testiranja u laboratorijskim uvjetima, jednostavno smo se odlučili otići na teren - sastavili smo dvije kućne mreže, poigrali se s programima koji su potrebni za njezino uredno funkcioniranje te to iskustvo prenijeli u obliku savjeta, vodiča, teorije, uglavnom svega što bi vam trebalo omogućiti da sastavite što bolju kućnu mrežu.