Bug Online

Analitičari foto trendova predviđaju da će EVIL biti novi veliki trend u dizajnu fotografskih aparata za naprednije korisnike u mjesecima što dolaze. O čemu je zapravo riječ?
EVIL, što je inače engleska riječ za ‘zlo’, u ovom slučaju dolazi od “Electronic Viewfinder, Interchangeable Lens” (elektroničko tražilo, izmjenjivi objektivi). Fotoaparati se tradicionalno dijele na kompakte – jedine uređaje koje u Bugu sustavno prikazujemo, te DSLR-ove. DSLR-ovi su veliki aparati ozbiljnog izgleda, kojima je glavna izvana vidljiva karakteristika mogućnost zamjene objektiva. SLR-ovi (filmski fotoaparati) i DSLR-ovi (digitalni SLR-ovi) dugo su bili domena profesionalaca i zahtjevnijih hobista, mada se padom cijena sve više približavaju i običnim korisnicima - ili barem onima koji su praktičnost kompakta spremni žrtvovati za nekoliko puta veći, teži i skuplji aparat s dodatnim objektivima, koji međutim daje i više kreativnih mogućnosti. Gdje se u sve to uklapaju EVIL uređaji?

Ogledalo, ogledalce...Osnovne karakteristike SLR-a i DSLR-a jesu mogućnost mijenjanja objektiva i optičko tražilo s pogledom kroz objektiv. I mnogi kompakti imaju optičko tražilo, no bez pravog pogleda kroz objektiv – u pitanju je samo mali zasebni prozorčić koji otprilike zahvaća ono što će zahvatiti i senzor kod okidanja, s naglaskom na “otprilike”. Većina korisnika kompakta i ne koristi taj “prozorčić” već fotke kadrira na LCD ekranu. Kod DSLR-a poseban sustav ogledala (i optičkih prizmi) dio svjetla koje ulazi kroz objektiv usmjerava na tražilo, dajući u tražilu identičan prikaz onome što će zaista i biti snimljeno. Aparati srednje klase, ondosno “bridge” ili takozvani DSLR-like uređaji, često nemaju ogledalo već implementiraju elektroničko tražilo. Ovakvim rješenjima osobito je sklon Fujifilm na svojim naprednijim kompaktima.
Prednost elektroničkog nad “bočnim” tražilom s manjih kompakta je u tome što daje točnu sliku kadra koji zahvaća senzor, no mane su u odnosu na pravo optičko tražilo s DSLR-a mnogo lošija i tromija slika. Elektroničko tražilo je u biti vrlo maleni LCD ekran smješten u okular aparata koji prikazuje sliku sa samog senzora aparata. Napretkom LCD tehnologije, međutim, daju se napraviti sve bolja elektronička tražila.
Vratimo se ogledalu, koje je stožerni element dizajna DSLR aparata. Ogledalo, koje dio svjetla skreće u tražilo i postavljeno je pod kutem od oko 45º u odnosu na senzor, u trenutku okidanja uklanja se s puta propuštajući svu svjetlost na senzor. Uklanjanje ogledala proizvodi onaj karakteristični škljocaj koji povezujemo s fotografijom već decenijama – u pitanju je zvuk udarca ogledala u gornji dio kutijice u kojoj je ogledalo smješteno, zbog brzog sklanjanja s puta svjetla, i povratka nazad. Taj škljocaj mnogima je toliko ugodan da ga umjetno proizvedenim zvukom oponašaju i kompakti, pa čak i mobiteli, koji nemaju ništa slično ogledalu iz “pravih” fotoaparata.