Bug Online

Doduše, Garmin je na europskoj prezentaciji Montane u austrijskom Söldenu (vidi lipanjski Bug 223, str. 24) u nekoliko navrata sugerirao kako će se Montana zbog svoje veličine najbolje snaći u terencima, enduro/dual sport/adventure motociklima, quadovima/ATV-ovima i sličnim hardcore terenskim vozilima. Mi se s time ne slažemo: uređaj jest osjetno veći i teži od jedne Dakote ili Oregona, ali opet ne toliko da ga je neugodno koristiti kao klasičan ručni GPS.

Ekran dijagonale 4" i rezolucije 272x480 piksela jednostavno mami svakoga tko ovakve GPS-ove redovito koristi. Istina, 748 x 1442 x 364 milimetra i 289 grama s priloženom litij-ionskom baterijom (odnosno 333 grama s 3 AA baterije) povelik je komad uređaja, ali opet ne prevelik za odraslu mušku ruku. K tome, ugrađeni senzor automatski rotira ekranski prikaz (može se isključiti) iz uobičajenog oregonski klasičnog portretnog u pejzažni prikaz. U pejzažnom načinu prikaza baratanje olakšava dizajn poleđine kućišta koji poziva na korištenje s obje ruke kao kakav gamepad. Već je nakon par minuta jasno da je baš pejzažna orijentacija uređaja zapravo preferirani način rada koji u kombinaciji s redizajniranim sučeljem bolje iskorištava sve prednosti ovako velikog ekrana.

Njegovo veličanstvo ekran
Koliko je zapravo velik ekran Montane? Ako si to iz gore navedenih podataka ne možete predočiti, pokušajmo ovako: na 4-inčni ekran Montane se može smjestiti cijela Dakota te zamalo cijeli Oregon. Dakotin 2,6-inčni ekran (ista dijagonala je i na GPSMAP 62 seriji) odnosno Oregonov 3-inčni ekran se i po površini doimaju patuljasto – Montanin ekran ima zamalo dvostruko veću površinu od ne baš malenog ekrana jednog Oregona.
Doduše, kada uspoređujemo gustoću piksela, Oregon je sa svojih 3'' i 240x400 piksela tu bolji od Montane koja svojih 272x480 piksela raspoređuje na 4-inčnom ekranu. No ne bi se moglo reći da je na račun toga Montanin ekran lošiji. Naprotiv, u usporedbi s ionako dobrim ekranima Oregona 450/550 Montanin ekran daje osjetno bolji prikaz na dnevnom svjetlu. Jasno, nije to ona svjetlina koju se na dnevnom svjetlu može dobiti iz GPSMAP 62 serije i njenih ekrana sa staklastim pokrovom.

No općenito smo iznimno zadovoljni ekranskim prikazom Montana. Za ugodno čitanje ekrana na jakom ljetnom suncu i u šumskoj hladovini većina korisnika može spustiti nivo pozadinskog osvjetljenja na kakvih 40% (iako je 60-tak posto svakako ugodnije) kada je potrebno misliti na bateriju.

Struji struja
No Montana i tu zna zgodan trik. Serijski se isporučuje litij-ionska baterija kapaciteta 2.000 mAh koju punite putem mini-USB konektora na samom uređaju. Možete ponijeti i rezervni set od 3 AA baterije (punjive ili alkalne) kojim ćete produžiti vrijeme autonomije na terenu.

Samo vrijeme autonomije je relativno visoko - nije problem postići deklariranih 16 sati na litij-ionskoj bateriji odnosno 22 sata na 3xAA baterije. To su brojke kojima Montana može stati uz rame primjerice Oregonima, no više od toga neće ići – ogroman ekran proždrljivo guta bateriju i tu nema pomoći.

Naravno, ništa vas na sprječava da ponesete i rezervnu litij-ionsku bateriju – ako vam ne smeta njena prilično visoka cijena (442 kn). Za tumaranje šumama i gorama s Montanom u ruci isplativije je odlučiti se za punjive nikal-metal-hidridne baterije koje ili već imate ili ćete ih kupiti znatno povoljnije. Naravno, spajate li Montanu na 12-voltnu instalaciju motocikla, quada ili terenca, vrijeme autonomije vam je sporedna briga. Svejedno, više o načinima postavljanja Montane potražite u zasebnom okviru.