Bug Online

Zadnji događaj iz svijeta mehaničkih čvrstih diskova (diskova koji podatke zapisuju na magnetske ploče – budući da smo to raščistili, u ostatku teksta ćemo ih jednostavno nazivati diskovima) koji bi se mogao nazvati revolucionarnim odvio se prije nekoliko godina, kad su se njihovi proizvođači počeli intenzivnije baviti tehnologijom vertikalnog zapisivanja. Bez namjere da ulazimo u detaljnu analizu njenog principa rada, jer smo tu problematiku u detalje obradili u prošlogodišnjem siječanjskom Bugu, istaknimo osnovnu beneficiju vertikalnog zapisa – pet do deset puta veća gustoća zapisivanja u odnosu na zastarjelo horizontalno zapisivanje. Diskovima je odjednom udahnut nov život – kapaciteti su mogli nesmetano nastaviti rasti, a poboljšale su se i performanse i to bez povećanja brzine vrtnje ploča, koja još uvijek standardno iznosi 7.200 rpm. Ako govorimo o aktualnoj generaciji diskova, horizontalni način zapisivanja podataka u potpunosti je iskorijenjen.
U usporedbi s diskovima koji su tržištem defilirali tijekom prošle godine, nove modele krasi očekivana lista poboljšanja – dvostruko su prostraniji (letvica je nedavno postavljena na mamutskih 2 TB), gigabajt diskovnog prostora je upola jeftiniji (prosjek od oko 1,7 kuna po gigabajtu smanjen je na devedesetak lipa), a nešto su porasle i performanse, ponajprije zbog povećanja gustoće zapisivanja, što za sobom ujedno povlači smanjenje broja ploča.

Izjednačenje
Zanimljiv trend je izjednačavanje cijena diskova različitih kapaciteta. Time, naravno, ne pokušavamo reći da ćete za 500-gigabajtni i 1,5-terabajtni model izdvojiti istu svotu, već govorimo o konzistentnosti cijene jednog gigabajta kod diskova svih veličina. Dok smo još prošle godine svaki gigabajt najvećih (terabajtnih) primjeraka plaćali pedesetak posto više od prosjeka (oko 2,5 kn po gigabajtu u odnosu na prosječnih 1,7 kn/GB za uređaje manjeg kapaciteta), ova diskrepancija se danas svodi na desetak lipa, što nije samo osjetno manje po iznosu, već i postotno. Iznimka su posebni diskovi za isto takve korisnike, poput Western Digitalovog VelociRaptora, čije ploče u krug jure pri 10.000 rpm i mogu pohraniti 300 GB podataka, a sve to za paprenih 2.500 kuna.
Nijedan od dvadeset testiranih primjeraka nije uspio osjetnije pregaziti temperaturu od tridesetak stupnjeva Celzijevih. Ipak, neka vas to ne navede na pogrešne zaključke - kvalitetnom hlađenju diskova još uvijek treba posvetiti pažnju jer će se zbijene naslage većeg broja diskova još uvijek prilično zagrijavati. No ako posjedujete barem solidno provjetreno kućište i mali broj diskova (jedan ili dva), eventualna kupnja dodatnog pasivnog ili aktivnog hlađenja nije isplativa. Razumne topline diskova zacijelo ide pod ruku s pobuđenom ekološkom osviještenošću informatičke industrije – proizvođači traže načine da njihovi uređaji troše manje energije (naravno, uz zadržavanje performansi) te se to automatski odražava na drugim karakteristikama rada. Dobar je primjer ove pravilnosti Western Digitalova serija energetski štedljivih diskova Caviar Green (ranije poznata kao Green Power).

Tranzicija
No što s korisnicima kojima je štednja energije mnogo manje važna od čistih performansi? Njih načelno možemo podijeliti u dvije grupe. Prvo, tu su takozvani entuzijasti – korisnici kojima su performanse važnije od cijene (i, zlobnici neće propustiti istaknuti, zdravog razuma). Oni će klasične diskove koristiti isključivo kao skladišta podataka, a operacijski sustav i najčešće korištene aplikacije držati na mnogo bržem (i zasad mnogo skupljem) SSD-u. Njima nasuprot je brojnija publika koja u čitavoj priči razmišlja o novcu te će se spremno odreći najviših mogućih performansi i odabrati neki od najbržih mehaničkih diskova, te eventualno kupiti dodatni disk kad se postojeći popuni preko polovice ukupnog kapaciteta. Kao što je upućenijima zacijelo poznato, diskovi najbolje performanse postižu kad se podaci zapisuju na vanjski obod ploča (dakle, kada su prazni), a kako se povećanjem popunjenosti lokacija zapisivanja migrira prema središtu ploča, dolazi do osjetne degradacije njihovih performansi.
S druge strane, današnji entuzijasti se jednako tako mogu nazvati vizionarima, jer je tranzicija s klasičnih diskova na SSD-ove već počela. Trenutak kad će SSD postati glavno i jedino računalno pamtilo više ne možemo smatrati hipotetskom projekcijom budućnosti, već pitanjem vremena.
Ostavimo, međutim, budućnost postrani i pozabavimo se aktualnostima – na narednim stranicama obrađujemo dvadeset zanimljivih diskova kapaciteta od 500 ili više gigabajta.