Bug Online

Situacija u svijetu procesora namijenjenih stolnim računalima dugo je bila prilično nezanimljiva. Nakon što je Intel predstavio seriju procesora Core 2, AMD-ovi su procesori većini zahtjevnih korisnika postali nezanimljivi. Naime, premda su Athloni 64 svojedobno bez većih problema nabijali komplekse Intelovim Pentiumima 4, modeli iz serije Core 2 pokazali su se kao pretvrd orah, bilo da je riječ o potrošnji, mogućnosti overclockiranja ili sirovim performansama. Ovakvo stanje stvari AMD je dakako pokušao promijeniti. Prvi ozbiljan potez tvrtka je napravila prije dvije godine predstavljanjem nove generacije četverojezgrenih procesora pod imenom Phenom.
Lansiranje Phenoma pokazalo se kao vrlo kilav korak naprijed. Osim što se procesori nisu mogli nositi s tada aktualnim četverojezgrenim modelima iz Core 2 porodice, ubrzo nakon službenog predstavljanja otkriveno je da svi Phenomi imaju relativno ozbiljan bug s TLB-om (Translation Lookaside Buffer) koji je u određenim slučajevima uzrokovao rušenje sustava. Bug je pokrpan s novim verzijama BIOS-a za matične ploče, no kako se zakrpa svodila na isključivanje dijela TLB-a (jedna vrsta priručne memorije), performanse procesora su dodatno opale (otprilike desetakak ili više posto). Premda je AMD relativno brzo na tržište plasirao novu reviziju Phenoma koja nije patila od spomenute pogreške, ovi četverojezgreni procesori nikada nisu postali popularni.
Što je za to vrijeme radio Intel, pitate se? Uredno štancao različite varijante procesora baziranih na Core 2 arhitekturi te prebacio proizvodnju na finiji 45-nanometarski proces. Taj je proces omogućio još veći rast performansi kombiniranjem viših radnih taktova i kapacitetnijeg cachea, ali istovremeno i smanjenje potrošnje. No to nije sve. Sukladno Intelovoj “Tic-Toc” shemi razvoja procesora, nasljednik 45-nanometarskih Core 2 procesora nisu njihovi 32-nanometarski derivati, već 45-nanometarski procesori temeljeni na novoj arhitekturi. Nova arhitektura zove se Nehalem, a procesori bazirani na njoj danas su nam poznati pod imenom Core i7.
Ipak, AMD lansiranje Core i7 nije popratio skrštenih ruku te je kao protutežu novim Intelovim pulenima predstavio svoje prve 45-nanometarske procesore pod imenom Phenom II. Srećom po AMD, Phenomi II pokazali su se kao mnogo bolji proizvod u odnosu na svoje 65-nanometarske prethodnike. Premda nisu predstavljali izravnu konkurenciju moćnim Nehalemima, zbog svojih su se performansi, atraktivne cijene te kompatibilnosti sa starijim pločama nametnuli kao ozbiljna alternativa modelima iz Intelove porodice Core 2.

Ključna riječ: nadogradivostProcesore koje je danas moguće kupiti u trgovini u osnovi možemo grupirati prema socketu odnosno utoru za procesor koji se nalazi na matičnoj ploči. AMD-ovi procesori ugrađuju se u Socket AM2+ i Socket AM3. Glavna razlika između ova dva utora za procesor jest što prvi nalazimo isključivo na matičnim pločama s DDR2 memorijom, a drugi na modernijim pločama s utorima za DDR3. Zanimljivo je da su ova dva socketa fizički, ali i električki vrlo slična, pa je procesore za Socket AM3 moguće ugraditi na matične ploče sa Socket AM2+ utorom. Obrnuto nažalost nije moguće jer Socket AM2 procesori imaju jedan pin više nego Socket AM3 procesori. Osim spomenutih utora za AMD-ove procesore, tu i tamo je moguće naletjeti na Socket AM2. Riječ je o starijoj verziji Socketa AM2+ koja se u odnosu na svojeg modernijeg brata u praksi mnogo ne razlikuje. Premda je u teoriji Socket AM2+ procesore moguće ugraditi u Socket AM2 ploče (stavljanje novog procesora na staru ploču) odnosno Socket AM2 procesore u Socket AM2+ ploče (stavljanje starog procesora na novu ploču), prije kupovine provjerite što o tome kažu službene stranice proizvođača matične ploče.
Socket AM2+ obuhvaća nekoliko generacija procesora – Athlone i Semprone sa samo jednom jezgrom, dvojezgrene Athlone 64 X2 i Athlone X2 (Athloni X2 zapravo su Phenomi niže kvalitete kod kojih su neispravne jezgre isključene), trojezgrene i četverojezgrene Phenome prve generacije te, na posljetku, nekoliko četverojezgrenih Phenoma druge generacije. Uz to, kao što smo već rekli, na ploče je u teoriji (uz odgovarajuću verziju BIOS-a) moguće ugraditi i Socket AM3 procesore. Osnovna je prednost Socket AM2+ matičnih ploča uporaba jeftine DDR2 memorije, no kako cijena DDR3 memorije sve više pada, time spomenuta prednost Socket AM2+ platforme sve više blijedi. Druga je prednost Socket AM2+ ploča to što trenutno podržavaju jeftinije AMD-ove procesore (one s cijenom manjom od 1.000 kn), no to bi se moglo vrlo brzo promjeniti s obzirom na to da će na tržište uskoro stići dvojezgreni Phenomi II za Socket AM3 (Phenom II X2 serija).
Kao što ćete vidjeti kasnije u samim testovima, stariji AMD-ovi procesori, pa samim time i platforma Socket AM2+, nameću se kao odličan izbor ako vas zanima što bolji omjer performansi i cijene. S druge strane, ako ste ipak spremni odvojiti nešto više novca za moćniji procesor ili vas zanima malo ozbiljnije overclockiranje, jedino su adekvatno rješenje iz AMD-ove ponude novi 45-nanometarski procesori Phenom II.
Kad je riječ o izboru memorije, u kombinaciji sa Socket AM2+ pločama najčešće se rabi 800-megahercni DDR2, a tu i tamo, zavisno o matičnoj ploči i dubini džepova korisnika, i 1.066-megahercna memorija istog tipa. Kod Socket AM3 procesora pak imamo 1.333-megahercni, a ponegdje i 1.600-megahercni. O ma kojem god tipu memorije da je riječ, ne namjeravate li overclockirati, nije nikakav problem ako se odlučite za module niže brzine.