Bug Online

U siječnju 2006. godine, kada smo posljednji put radili veće sučeljavanje hladnjaka za procesore, Pentium 4 arhitektura se polako i sigurno bližila svojoj konačnoj smjeni. U to vrijeme Intel je iz nje izvlačio posljednje atome snage i do čistih performansi pokušavao doći skaliranjem radnih taktova, no sve zajedno rezultiralo je dosezanjem tehnološke granice iznad koje frekvencija jednojezgrenog procesora naprosto nije mogla ići. Govorimo, naravno, o famoznih 3,73 GHz koja se u okružju spomenute arhitekture, tradicionalno notorne po izrazito visokoj potrošnji, izjednačavala s TDP-om od oko 140 vati.
Oba proizvođača procesora su stoga pribjegla sustavnom snižavanju njihove potrošnje i implementaciji većeg broja jezgara u isto pakiranje. Aktualna generacija procesora raspolaže s četiri jezgre, no izravna veza između povećanja broja jezgara ne postoji. Naime, razvoj tehnologije izrade procesora za sobom je doveo i smanjenje proizvodnog postupka, a bitno je poboljšan i energetski menadžment, zbog čega najekstremniji četverojezgreni procesori današnjice nemaju ništa veću potrošnju od najsnažnijih jednojezgrenih modela prije nekoliko godina. Svakako valja istaknuti da specificirana potrošnja četverojezgrenog procesora nema istu "težinu" kao isti podatak njegovog jednojezgrenog pandana, što objašnjavamo drastično boljim nadzorom nad potrošnjom pojedinih jezgara, tehnologijama za njeno smanjenje koje su implementirane u procesore nove generacije te realnom nemogućnošću da se sve četiri jezgre u praksi u potpunosti opterete.
Opisani razvoj situacije itekako ide na ruku korisnicima jer za učinkovito hlađenje novih procesora ne trebaju mijenjati postojeće hladnjake - modeli koji su bili kvalitetni prije nekoliko godina jednako su učinkoviti i upotrebljivi i danas.