Bug Online

Dva su razloga zašto smo se odlučili na testiranje jeftinih grafičkih kartica. Prvi je, kao što smo spomenuli u podnaslovu, recesija koja mori kako svjetsko, tako i naše gospodarstvo. Uz to, žitelji Hrvatske dodatno su financijski pritisnuti zbog povećanih poreznih davanja državi. Sukladno tome, mnogo je onih koji su nadogradnju grafičkog podsustava računala morali odgoditi za neka financijski bolja vremena ili su pak pri odabiru nove kartice morali osjetno smanjiti apetite.

Drugi razlog tiče se predstavljanja prvih grafičkih kartica kompatibilnih s DirectX 11 API-jem. Kao što možete pročitati u ovom broju Buga, ATI je uspio debelo preduhitriti Nvidiju te lansirati novu generaciju grafičkih kartica iz serije Radeon HD 5800. Kako nove kartice pripadaju srednjem i visokom tržišnom segmentu (s cijenom od oko 2.200 odnosno 3.000 kn), korisnicima koji se žele igrati za što manje novca (a kojima je namijenjen ovaj hard-test), one nisu zanimljive. Naravno, kako su skuplji modeli novih Radeona upravo lansirani, jeftinije verzije koje bi obuhvatio ovaj naš hard-test ne treba očekivati prije sljedeće godine.

Na posljetku, tu su i korisnici koje bi mogli karakterizirati kao povremene igrače, a koji vole isprobavati nove igre (najčešće preko demoa), no većinu vremena na računalu provode surfajući, gledajući filmove i slično. Ovakvim korisnicima kupovina skuplje grafičke kartice predstavlja neopravdanu investiciju, no i dalje trebaju osjetno više performanse od onih koje nudi integrirana grafika u modernim čipsetima.

Zelena ergela

Nakon što smo objasnili koji je cilj ovog hard-testa, vrijeme je da napravimo kratki pregled ponude na tržištu. Krenut ćemo od Nvidijinih rješenja jer je ova tvrtka svojom politikom dodjeljivana novih imena starim čipovima krajnjim korisnicima poprilično zakomplicirala odabir kartice čisto na bazi imena. Kako ne bismo dodatno zakomplicirali stvari, spomenut ćemo isključivo kartice koje smo obradili u sklopu ovog teksta.

Za početak tu je GeForce 9 serija koju u ovom testu nazivno predstavljaju kartice bazirane na čipu GeForce 9600 GT i 9800 GT. Ove kartice spadaju u gornji segment našeg testa, kako po cijeni, tako i prema performansama. U odnosu na konkurenciju iz ATI-jevog tabora, prednost im je što podržavaju Nvidijine tehnologije PhysX i CUDA. PhysX u nekim naslovima omogućava prikazivanje naprednih fizičkih efekata, a CUDA omogućava korištenje GPU-a za ubrzavanje određenih poslova na računalu (najčešće je riječ o transkodiranju videa). Ipak, treba imati na umu da PhysX efekti nisu besplatni u pogledu performansi, što je potencijalni problem kod kartica iz donjeg tržišnog segmenta.

GeForce 9600 GT i 9800 GT čipovi dakako podržavaju tehnologiju SLI (kombiniranje performansi para GeForce kartica baziranih na jednakim čipovima), no tu treba spomenuti da su kod nekih GeForce 9600 GT kartica proizvođali izostavili SLI konektore. Unatoč tome, ovakve je kartice i dalje moguće sparivati u SLI, no u tom slučaju je preporučljivo imati noviju matičnu ploču s PCIe 2.0 utorima. Tu možemo nadovezati upozorenje o radikalnim modifikacijama kartica u odnosu referentni dizajn koji specificira Nvidia.

Premda redizajn u kontekstu grafičkih kartica obično znači nešto pozitivno (bolje hlađenje, bolje mogućnosti overclockiranja), kod jeftinijih modela kao što je 9600 GT proizvođači kartica katkad mušterijama pokušavaju uvaliti mačka u vreći. Klasičan su primjer toga: odbacivanje dodatnog naponskog konektora i konsekventno smanjivanje radnih taktova GPU-a i memorije, zamjena GDDR3 memorije višestruko sporijom DDR2 memorijom (GDDR2 koji neki proizvođači spominju je zapravo DDR2 jer GDDR2 tip memorije ne postoji), sužavanje memorijske sabirnice sa 256 na 128 bita, ili kombiniranje već spomenutih modifikacija. Ovakve oslabljene kartice često koštaju manje od svojih punokrvnih izvornika, pa ta niska cijena laike često još više ponuka na kupovinu.

U kategoriju oslabljenih kartica također svrstavamo razne Green Edition varijante GeForceova. Iako ovakve kartice troše manje od svojih ne-zelenih pandama, niža potrošnja ima svoju cijenu - niže performanse. To nas dovodi do GeForcea GTS 250, najmoćnijeg Nvidijinog rješenja koje je obuhvatio ovaj test. Zelene su verzije GTS-a 250, naime, dosta česte. Premda bi se na prvi pogled moglo zaključiti da je riječ o kartici koja je bazirana na čipu novije generacije u odnosu na GeForceove 9, to je Nvidijina varka. GTS 250 je, naime, preimenovani GeForce 9800 GTX+, kartica koja je brža od modela 9600 GT i 9800 GT, no koja u odnosu na njih ne donosi nikakve tehnološke novitete.