Bug Online

Kad je riječ o nabavci nove opreme, korisnike računala možemo ugrubo podijeliti na dvije grupe. U prvu spadaju svi oni koji nemaju novca, volje, želje ili vremena pratiti razvoj računalne tehnologije, pa nove komponente kupuju u sklopu novog računala. Premda ovakvim pristupom izbjegavaju sporadično kopkanje po računalu, moraju se pomiriti s padom performansi koji sa sobom donose nove aplikacije. Bez sumnje je najizraženiji pad performansi u igrama, pa se ovakav tip korisnika mora pomiriti s kresanjem postavki kvalitete paralelno sa starenjem računala. Najbolje, dakako, prolaze oni koji su za računalo spremni odvojiti dosta novca. High-end komponente, pa samim time i high-end računalo, već u trenutku kupovine u pričuvi imaju solidnu zalihu računske snage, pa je pad performansi u novim aplikacijama manji nego kod ostalih konfiguracija.

S druge strane, nadogradnja računala odnosno zamjena pojedinačnih komponenata najviše odgovara korisnicima koji kupuju komponente primarno na temelju njihove isplativosti. Ovakve komponente u datom trenutku nude optimalne performanse u postojećem softveru, no tijekom vremena im performanse strmije padaju nego kod osjetno manje isplativih, skupljih i moćnijih komponenata. Rješenje problema je redovita nadogradnja. Kada se pojavi nova generacija hardvera, stara se komponenta prodaje preko oglasa, a nova - moćnija, no i dalje jednako isplativa - kupuje. Korisnicima koji na ovaj način dolaze do viših performansi računala ide na ruku još jedna stvar – komponente iz srednjeg tržišnog segmenta odnosno komponente s visokim indeksom isplativosti imaju stabilniju cijenu od komponenata iz visokog tržišnog razreda. Na primjeru grafičke kartice to konkretno znači da ćemo postotno manje novca izgubiti kupovinom, pa kasnijom prodajom kartice iz srednjeg tržišnog segmenta nego kartice iz visokog tržišnog segmenta.

Kad pričamo o kupovini ili nadogradnji računala radi postizanja boljih performansi, svakako treba naglasiti da korisnikova percepcija performansi računala ovisi o korištenim aplikacijama. To konkretno znači da korisnik kojem računalo služi za surfanje Internetom, gledanje filmova i tipkanje u Wordu teško može osjetiti pad performansi nakon dvije godine korištenja istog računala. Hardverski zahtjevi novih verzija multimedijskih playera, internetskih browsera, uredskih paketa i sličnih aplikacija jednostavno nisu dovoljno viši u odnosu na hardverske zahtjeve njihovih prethodnika. Dakako, uz novije će komponente računalo raditi brže, no pitanje je koliko će tu dodatnu brzinu korisnik osjetiti u praksi.

Sasvim je druga priča sa zahtjevnim softverom – tu možemo ubrojiti moderne 3D igre i profesionalne aplikacije za znanstvene izračune, CAM/CAD, obradu videa i slično. Kod igara je generalno pravilo da novija igra ima i ljepše grafičke, a u novije vrijeme i fizičke efekte, što za sobom nosi i osjetno veće hardverske zahtjeve. Kod profesionalnog je pak softvera težnja za bržim hardverom praktički sveprisutna, pogotovo ako je riječ o kompleksnim izračunima, modeliranju, renderiranju ili kodiranju videa. Tada, naime, svaki porast performansi primjerice procesora rezultira praktički linearnim smanjenjem vremena potrebnog za izračunavanje ili modeliranje nekog problema, renderiranje neke scene ili kodiranje/rekodiranje nekog video zapisa.