Bug Online

Bilo da planirate kupiti AMD-ov ili Intelov procesor, s njim će vam biti isporučen jednostavan aluminijski hladnjak s ventilatorom relativno malog promjera. Ovi hladnjaci imaju malen volumen, pa time i skromne rashladne performanse, a situaciji ne pomaže ni činjenica da u njihovoj konstrukciji nisu korištene toplovodne cijevi. Razlog zbog čega su tzv. box hladnjaci takvi jednostavan je - načinjeni su s ciljem da se za što manji novac napravi proizvod koji nudi prihvatljive performanse dok procesor radi u tvornički zadanim parametrima.

Samim time, ako procesor namjeravate overclockirati, performanse box hladnjaka pokazat će se kao ograničavajući faktor pri iskorištavanju frekvencijskog potencijala procesora. Da stvar bude gora, rast temperature uzrokovat će i povećavanje brzine vrtnje ventilatora, što dakako znači i više buke.

Rješenje je problema, dakako, kupovina posebnog hladnjaka koji je namijenjen overclockiranju, odnosno tišem hlađenju. Ovakvi se hladnjaci gotovo uvijek temelje na toplovodnim cijevima, imaju poveći volumen i masu te se obično mogu pohvaliti ventilatorima većeg promjera. Zbog veličine i specifičnog oblika neke od ovih hladnjaka nemoguće je montirati na određene matične ploče. Srećom, u današnje vrijeme ovakvi problemi nisu česti, no svejedno je pri odabiru hladnjaka potrebno pripaziti.

Druga problematična karakteristika hladnjaka za zahtjevne korisnike također je povezana s njihovim gabaritima. Riječ je o načinu montaže na matičnu ploču. Mehanizmi koji se koriste variraju od proizvođača do proizvođača, a mogu biti manje ili više kompleksni, odnosno dobro ili loše zamišljeni. Samim time montaža ovakvih hladnjaka najčešće zahtijeva vađenje ploče iz kućišta ili posjedovanje kućišta koje na nosaču za matičnu ploču ima rupu točno ispod procesora.

Postavljanje granica

Posljednji nedostatak, odnosno značajka posebnih hladnjaka za procesore jest njihova cijena. Ona uvelike varira, pa je za nekakav osnovni hladnjak koji je zamišljen kao što jeftinija zamjena za (vjerojatno pokvareni) box hladnjak potrebno izdvojiti 50-ak kuna, dočim je za skuplje modele namijenjene overclockerima u ekstremnijim slučajevima potrebno izdvojiti i 700 ili više kuna. Bilo da je riječ o jednom ili drugom cjenovnom ekstremu, jasno je da je publika relativno malena.

Sukladno tome, u sklopu ovog teksta odlučili smo se pozabaviti hladnjacima o kojima, pretpostavljamo, razmišlja većina čitatelja koje zanima overclockiranje ili tiši rad računala. Riječ je o hladnjacima srednje cijene, konkretno onima za koje nije potrebno izdvojiti više od 350 kovanica s reljefom slavuja.

Osim cijene, pri odabiru hladnjaka za naš test imali smo još par uvjeta. Prvi je da se hladnjak isporučuje s mehanizmom za montažu na procesore koji rabe Socket LGA-1156. Tu spadaju gotovo svi novi Intelovi procesori, od četverojezgrenih modela namijenjenih zahtjevnijim korisnicima do dvojezgrenih modela s integriranom grafičkom jezgrom. To dakako ne znači da hladnjake nije moguće koristiti na ostalim modernijim procesorima (LGA-1366, LGA-775, Socket AM3/AM2). Naime, sa svim iole skupljim hladnjacima isporučuje se nekoliko mehanizama za montažu (ili jedan modularni mehanizam koji se prilagođava zavisno o socketu). LGA-1156 je socket koji je predstavljen najkasnije, pa je logično da smo upravo njega odabrali kao jedan od kriterija za testiranje hladnjaka.

Na posljetku, tu je i pitanje ventilatora. Neki high-end hladnjaci isporučuju se bez ventilatora kako bi zahtjevni korisnik mogao sâm odabrati ventilator čije mu karakteristike (buka, protočnost zraka) najbolje odgovaraju. Mi smo, s druge strane, ovakve hladnjake željeli izbjeći jer smatramo da će većina čitatelja ipak preferirati kupovinu kompletnog rashladnog rješenja.