Bug Online

Više puta nego što možemo izbrojiti požalili smo se na ponudu prijenosnika na domaćem tržištu. Problema s dostupnošću jeftinih i poslovnih modela nema niti je ikad bilo, no ako bismo se bacili u potragu za modelom koji je u cijelosti podređen klasičnoj kućnoj upotrebi (ili, ne daj bože, igranju), redovito smo ostajali kratkih rukava. Druga polovica 2009. godine u stranicama povijesti ostat će upisana kao trenutak kad su stvari krenule nabolje. Premda su prijenosnici s najmoćnijim grafičkim karticama još uvijek u kroničnom deficitu, proizvođači poput Acera i Toshibe počeli su prodavati vrlo zanimljive kućne prijenosnike čiji je hardverski aspekt dovoljno potentan da ne razočarava ni u jednom tipu upotrebe - uključujući i to problematično igranje.

Ovom se društvu nedavno u velikom stilu pridružio HP. Nakon mnogo najava (u kuloarima se o tome pričalo otprilike od svibnja), tvrtka je u Hrvatsku konačno dovela svoju liniju Consumer, tj. računala iz porodica Presario i Pavilion. S tim na umu i bez ikakvog pretjerivanja, Pavilion dv6 i dv7, kojima ćemo se u ovom tekstu pozabaviti, trenutno spadaju među najpoželjnije prijenosnike na tržištu.

Veliki i mali

Stilizirana vanjština, potentna hardverska kičma i razumna cijena tri su najvažnije karakteristike 15,6-inčnog Paviliona dv6 i njegovog 17,3-inčnog brata dv7. Osim veličinom ekrana, ova dva uređaja u testiranim se konfiguracijskim varijantama donekle razlikuju hardverski, a određene diskrepancije postoje i u pojedinim konstrukcijskim detaljima, no generalno se može kazati da će se izbor između jednog i drugog vršiti isključivo na bazi osobne preferencije u domeni ekrana. Preciznije, 17,3-inčni zaslon modela dv7 s nativnom razlučivošću od 1.600×900 točaka (16:9) generalno je zanimljiviji korisnicima koji uređaj namjeravaju koristiti za gledanje videa, tehničko crtanje i sve oblike svakodnevnog rada (surfanje Internetom, pisanje tekstova i slično). S druge strane, njegov manji rođak znatno je pogodniji za prenošenje, ne samo jer je fizički manji, već i jer je sedamstotinjak grama lakši. Ne zvuči kao mnogo, ali na leđima je ova razlika itekako osjetna. Ekrani obaju prijenosnika su glossy, opremljeni LED pozadinskim osvjetljenjem i natprosječne kvalitete prikaza, ali s neugodno malenim vertikalnim kutom gledanja - nakon najmanje promjene položaja sjedenja morat ćete popravljati nagib ekrana.

Što se igranja tiče, logično je da ćete se na nižoj nativnoj razlučivosti modela dv6 moći počastiti ponekim vizualnim slatkišem više, no testiranje je pokazalo da to ne bi trebalo biti nešto oko čega se lome koplja. Za obradu 3D grafike kod oba uređaja zadužen je ATI-jev Mobility Radeon HD 4650 s gigabajtom vlastite memorije. Riječ je o mobilnoj grafičkoj kartici višeg srednjeg razreda, a upravo velikoj količini videomemorije treba pripisati vrlo malen pad performansi s porastom rezolucije. Osim Call of Dutyja 4 i World in Conflicta koje smo koristili za testiranje, na oba uređaja smo iskušali nekoliko novijih igara, poput Need for Speed: Shifta i Batman: Arkham Asyluma te smo u svakoj od njih uspjeli dobiti vrlo korektnu kvalitetu prikaza i zadovoljavajuć broj sličica u sekundi.

Što se ostatka hardvera tiče, Pavilion dv6 u konfiguracijskoj varijanti VS065EA raspolaže 2,1-gigahercnim procesorom Pentium DualCore, četiri gigabajta DDR3 memorije i 500-gigabajtnim Fujitsuovim diskom čije se ploče okreću na 5.400 rpm, dočim dv7 VT328EA nudi punokrvni mobilni Core 2 Duo procesor takta 2,2 GHz, jednaku količinu i tip RAM-a, ali i značajno moćniji diskovni podsustav. Dotični se sastoji od dva 320-gigabajtna Western Digitalova diska Scorpio Black, koji se ubrajaju među najbrže 2,5-inčne diskove današnjice. Ploče im se, kao što je slučaj kod diskova za stolna računala, okreću na 7.200 rpm. Premda ih HP tvornički ne povezuje ni u kakav oblik RAID polja, zahtjevniji će korisnici zasigurno izgraditi RAID 0 polje i na taj način izvući još bolje performanse od ionako snažnog prijenosnika.