Bug Online

Otkad su proizvođači procesora postali prisiljeni performanse svojih proizvoda povećavati alternativnim metodama, a ne sirovim povećanjem radnog takta, broj jezgara koje posjeduju procesori u našim računala konstantno se povećava, a kraj ovog trenda, iskreno govoreći, baš se i ne nazire. Zahvaljujući oštroj konkurenciji danas tako i najjeftiniji procesori imaju po dvije jezgre; četverojezgrene modele moguće je dobiti već po cijeni od 700-tinjak kuna. Novi Intelovi procesori namijenjeni najvišem tržišnom segmentu pomiču granicu još više te pod željeznom kapom skrivaju čak šest jezgara od kojih svaka uz to podržava i Hyper-Threading.

Ipak, možda nije naodmet reći da Gulftown (kodno ime Intelovih šesterojezgrenih procesora) nije prvi šesterojezgreni x86 procesor. Ta čast pripada serverskom procesoru Dunnington temeljenom na arhitekturi Core 2. Također ne treba zaboraviti na AMD, koji je vlastiti šesterojezgreni procesor za servere predstavio sredinom prošle godine (Opteroni Istanbul), a uskoro planira na tržište plasirati i stolno rješenje pod imenom Phenom II Thuban.

Korak ispred

Vrlo je bitna stvar u cijeloj priči to što Intel nove Core i7 procesore iz serije 900 proizvodi vodećim 32-nanometarskim high-k proizvodnim procesom. To ne samo da omogućava tvrtki veću zaradu (jer na wafer stane više procesorskih jezgara), već rezultira osjetnim smanjenjem zagrijavanja i potrošnje. Doduše, to možda nije toliko očito kao što bismo mogli zaključiti. Naime, dočim se jezgre procesora Gulftown doista griju mnogo manje u odnosu na jezgre na starijem Bloomfieldu, ukupna potrošnja procesora vrlo je slična. Objašnjenje je vrlo jednostavno: Intel je smanjenje potrošnje iskoristio za implementaciju dodatne dvije jezgre u Gulftown, što je ukupnu potrošnju opet dovelo na razinu starih procesora.

S obzirom na moderniji proizvodni proces, vjerojatno ste i sami zaključili da se jezgre Gulftowna mogu pohvaliti i nekim novim trikovima. To su AES-NI instrukcije koje nalazimo i u dvojezgrenim procesorima Clarkdale. Ove dodatne instrukcije ubrzavaju rad s aplikacijama koje podržavaju AES tip enkripcije. AES je nativno podržan u Windowsima 7, no enkripcija se ne koristi baš toliko često kao što bi Intel želio da mislimo. Dobar je primjer aplikacije koja rabi AES popularni alat za sažimanje podataka WinZip 14. On će koristiti AES pri kreiranju kriptiranih, tj. lozinkom zaštićenih datoteka.

Povećavanje broja jezgara s četiri na šest rezultiralo je i rastom L3 cachea sa 8 na 12 MB. Dok svaka jezgra ima vlastiti L2 cache, L3 cache dijele sve jezgre. To ujedno znači da će aplikacije kod kojih nisu uposlene sve jezgre potencijalno profitirati od povećanog kapaciteta L3 cachea. Što se tiče Turbo Modea, situacija je jednaka kao na starijim procesorima iz iste serije (i7-900). Ako je procesor opterećen laganom višenitnom aplikacijom, takt svih jezgara povećat će se za 133 MHz. Ako je pak pod opterećenjem samo jedna jezgra, njen se takt povećava za 266 MHz. S obzirom na ukupni broj jezgara i visok standardni takt, ovako konzervativne postavke Turbo Modea sasvim su očekivane.

Na kraju spomenimo i memoriju, odnosno memorijski kontroler. Unatoč očekivanjima, Intel i dalje navodi da je maksimalna podržana brzina memorije tek 1.066 MHz. S druge strane, BIOS-i većine ploča nude više množitelje s pomoću kojih memorija može raditi na 1.333 ili 1.600 MHz, bez modificiranja vrijednosti temeljnog takta sustava (133 MHz). Sukladno tome, ni mi se pri testiranju novog procesora nismo libili postaviti memoriju na takt od 1.333 MHz.