Bug Online

Iako se već dignula poprilična buka oko nečega što će se pojaviti eventualno za godinu ili godinu i pol, u ovome se trenutku zapravo zna vrlo malo detalja o Larrabeeju. Razlog tome je Intelova odluka davanja informacija na kapaljku i samo u vrlo općim crtama. Je li to iz straha od konkurencije ili samo zbog želje da ih iznervira, kako mu je to uspjelo s Nvidijom? Nama se čini prije ovo drugo, posebice imajući u vidu nedavne ne baš dobronamjerne komentare sa spomenute adrese. Ipak, prije nego se posvetimo komentarima, kakav je to grafički procesor koji nam Intel sprema i po čemu je revolucionaran?
Konvergencija CPU-a i GPU-a?
Iako su prije dosta godina glavni procesori počeli život kao jednojezgrene jedinice na kojima se izvršava jedna programska nit ili dretva, svjedoci smo već neko vrijeme da je čak i u osobna računala i računalstvo "za po kući" došlo doba za višejezgrene i višenitne procesore.
Grafički procesori su s druge strane odmah započeli s više paralelnih jezgri, ali s fiksnim funkcijama i slabo programabilnim (isprva posve neprogramabilnim) procesnim cjevovodom.
S vremenom grafički procesori dobivaju još više (mini)jezgri i sve veće mogućnosti programiranja, ali u ovome drugome segmentu još nisu dosegli centralni procesor. Intel je logično zaključio da je vrijeme da se grafički procesori i njihove funkcije učine posve programabilnima, a da se kao paralelne jezgre ponude manje-više x86 jezgre s centralnog procesora. Ove nude mogućnost "lagodnog" programiranja za razliku od grafičkih procesora koji dijelom još uvijek imaju fiksne funkcije za postavljanje primitiva, rasterizaciju, filtriranje tekstura i brojne druge. U ovom trenutku smo vrlo sretni što su zadnje dvije (ili tri) generacije grafičkih procesora donijele mogućnost programabilnih geometrijskih i rasterskih cjevovoda, ali to je sve sitnica u odnosu na razinu programabilnosti koju omogućava jezgra glavnog procesora.