Bug Online

Upitate li Wikipediju o Alienwareu, ova će vas izvijestiti da se radi o američkoj tvrtki koja je svoj bitak posvetila sastavljanju ekstremnih računala za igrače, grafičke dizajnere, audio tehničare i druge najzahtjevnije korisnike. Naravno, komponente Alienwareovih stolnih i prijenosnih računala tvrtka ne proizvodi sama, već koristi najbolje što svijet informatike u danom trenutku može ponuditi. Uređaji se smještaju u beskrajno atraktivna modificirana kućišta i na neki način personaliziraju - uobičajeno je, primjerice, da se prilikom kupnje navodi ime, nadimak ili proizvoljna riječ koja se potom laserski gravira na metalnu pločicu i pribija na kućište kupljenog računala.

Sve do 2006. godine Alienware je funkcionirao kao potpuno autonomna tvrtka, no tada je konačno, nakon četverogodišnjeg natezanja, pokleknuo pred bujicom zelenih novčanica i postao vlasništvo Della. Prema uvjetima ove akvizicije, Alienware je zadržao svoj identitet (i ime - nije se eksperimentiralo s kombiniranjem imena Della i Alienwarea i sličnim gluparijama) i čitavu paletu proizvoda. Ipak, malo tko nije ostao začuđen činjenicom da je Dell nastavio gurati vlastitu liniju ekstremnih računala XPS (Xtreme Performance System) te na taj način stvarati izravnu konkurenciju samome sebi. U retrospektivi se vjerojatno nije radilo o najpametnijem potezu u povijesti tvrtke, no to sada ionako nije važno - Alienwareov inženjerski tim nedavno je konačno spojen s Dellovom divizijom XPS, dočim je XPS kao takav posve marginaliziran. Drugim riječima, Alienware sada predstavlja vrh Dellove konzumentske ponude stolnih i prijenosnih računala.

Zajedno smo jači

Prvi plod zajedničkog rada Alienwareovih i Dellovih inženjera nosi ime Alienware M17x, a radi se o najmoćnijem prijenosniku u povijesti obaju tvrtki, te stoga i jednom od najsnažnijih računala te vrste uopće. Doduše, taj navod treba shvatiti donekle labavo jer se sâm uređaj isporučuje u velikom broju konfiguracijskih varijanti - kako među njima postoje značajne razlike u snazi (i cijeni), promašeno je generalizirati i kazati da je svaka od njih najbolja što svijet prijenosnika može ponuditi. Jedina konstanta je veličina dijagonale, koja, kao što se iz oznake uređaja dade naslutiti, iznosi 17 inča.

U zemljama gdje Alienware ima razvijen prodajni kanal, kupnja ovog (i ostalih) računala izgleda nekako ovako: kupac se zaputi na Dellovu ili Alienwareovu internetsku stranicu, odabere uređaj koji ga zanima, dobiva njegovu početnu cijenu i tada samostalno bira apsolutno svaku komponentu - procesor, grafičku karticu (ili njih više), količinu RAM-a, broj, tip i kapacitet diskova, tip ekrana (veličina dijagonale je kod prijenosnika fiksna), periferije, dodatni softver i ostalo. Ako mu je završna cijena prihvatljiva, uređaj se kupuje i tada kreće u proizvodnju (uz pretpostavku da već ne postoji u točno takvom obliku).

S tim na umu, cijena testiranog prijenosnika M17x u Americi počinje na nekakvih 1.800 USD, a uz otpuštanje svih financijskih i zdravorazumskih kočnica može se popeti na gotovo 6.000 USD (i više, ako se odaberu posebna jamstva i periferije proizvođača s kojima Alienware surađuje). Domaći kupci neće imati sličnih (slatkih) muka jer im se, barem zasad, ne nudi mogućnost njegovog samostalnog konfiguriranja; Alienware M17x će u prodaji biti u samo jednoj konfiguracijskoj i cjenovnoj varijanti. Ovakav "uzmi ili ostavi" aranžman vjerojatno neće biti svima po volji, no rješenja i mogućnosti zaobilaženja takvog stanja stvari nema - većina će se zacijelo složiti da možemo biti sretni da nam je prijenosnik takve klase i renomea uopće napokon dostupan.

Nakon što smo razjasnili što i kako možemo kupiti, prebacimo se na najvažnije - karakteristike jednog od najmoćnijih prijenosnika današnjice.