Bug Online

Odlazak u trgovačke centre, naročito one kojima najveći dio prodajnog prostora zauzima supermarket, malo je za koga užitak. Kada vas ostatak obitelji ipak natjera na taj mučan izlet u predgrađe za koje ste do pred koju godinu mislili da služi kao odlagalište otpada, mrvicu veselja pruža vam spoznaja da se osim deterdženata, jeftinih konzervi tune i bezbrojnih marki tjestenina tamo mogu pronaći i kojekakvi elektronički uređaji, često i oni kojima je tržište usko vezano s računalnom industrijom. U nepreglednom moru dosadnih prehrambenih artikala koje morate kupiti, a o kojima ne znate ništa, praviti se pametan pred ostatkom obitelji i ostalim kupcima dok komentirate LCD monitore, tintne pisače ili kakvu neobičnu tipkovnicu, o kojima znate sve, jedina je satisfakcija koja će vam kompenzirati novonastalu prazninu u novčaniku i životu općenito.
Jasno je da biste ispali teški papak da u takvoj situaciji zaista nešto od tehničke robe i kupite – pravi znalci znaju prava mjesta gdje se kupuju dijelovi za računala, MP3 playeri, mobiteli, prijenosnici, pa čak i roba koja nema usku vezu s informatičkim uređajima, poput televizora, linijskih komponenti i slično… Unatoč tome, morate priznati da ste skoro svaki put prilikom takvog neobaveznog kopkanja po tehničkom odjelu supermarketa naišli na kakvu nevjerojatno povoljnu ponudu koja vam se činila suludom za propuštanje.
LCD monitor s dijagonalom od 19 inča, renomiranog proizvođača, za dva soma kuna čini se kao nešto što se mora kupiti sve i da je novi monitor zadnja stvar koja vam u tom trenutku treba. Ili digitalni fotić koji je još prije pola godine koštao tisuću kuna više u svim specijaliziranim trgovinama tehničke robe. Ili pisač za cijenu koja ne premašuje ni trećinu računa koji ste učinili kupovanjem onih dosadnih, naizgled jeftinih stvari za koje ste mislili da se same od sebe stvaraju u vašoj kući, kakve su suncokretovo ulje, začini, zubne paste, šamponi, pašteta, Cedevita, juhe u vrećici, voće, povrće…
Ovdje ćete se vratiti već sutra, pomislit ćete, sami, i natrpati kolica tim korisnim, važnim i neophodnim stvarima za život, bez obzira što se prodaju upravo na taj način – trpanjem u kolica i odnošenjem blagajnici koja je neposredno prije svoj barkod-pištolj upotrijebila na šteki mlijeka, higijenskim ulošcima, dječjim kašicama i ostalim beskorisnim, nevažnim i precijenjenim gluparijama bez kojih i želite i možete živjeti.
Uhvatite li ipak racionalnu nit u svojem razmišljanju, koja nije bliska ni fobiji od kupovanja u takvoj vrsti trgovine, ali ni šopingholičarstvu, bit će vam jasno da nabava tehničke robe u trgovačkom centru kojem prodaja takvih proizvoda nije core business, može imati i prednosti i nedostataka. Bez obzira radi li se o supermarketu ili nekom drugom tipu masovne prodavaonice, ovisno o asortimanu koji se nudi, cijenama, informatičkoj pismenosti trgovca, načinu skladištenja i izlaganja robe te pokojem drugom faktoru, kupnja tehnike na takvom mjestu katkad zaista predstavlja najbolju, a katkad najgoru odluku koju možete učiniti.
Kako bismo vam barem donekle olakšali snalaženje u bezbrojnim trgovačkim centrima koji danas postoje pokraj svakog većeg grada u državi, obišli smo njih šest te smo provjerili što, na koji način i pošto prodaju, a da ima veze s onim što nas najviše pali – tehnologijom. Odabrali smo šest centara koji svoje prodavaonice imaju i u pokojem drugom gradu osim Zagreba, fotografirajući ponuđeno potajno, pomoću mobilnog telefona, s obzirom da je snimanje u takvim dućanima strogo zabranjeno. Što su prednosti, a što nedostaci svakog pojedinog trgovačkog centra, pročitajte u zasebnim opisima, pa ćete pri sljedećem obiteljskom masovnom bacanju love na šoping zacijelo pronaći nešto na što će i vas veseliti ulupati koju kunu.