Bug Online

Davno su prošla vremena kad ste jednostavno morali imati neku verziju Microsoftovog paketa uredskih programa, ili eventualno također komercijalne konkurencije, jer besplatnih alata nije bilo ili nisu bili vrijedni spomena. Tvrtkama to nije nužno predstavljalo problem jer im je Office oruđe za obavljanje posla pa im kupovina tog relativno skupog softvera nije ni trebala predstavljati problem. No, privatnim korisnicima, učenicima, studentima, takav je izdatak često bio prevelik pa se, u nedostatku kvalitetne alternative (Write ili Wordpad praktički nisu dovoljni ni za pisanje malo opremljenijeg seminarskog rada), pribjegavalo korištenju piratiziranog softvera. Poseban su problem bile proračunske tablice ili prezentacijski programi jer, za razliku od uređivača teksta, takvog besplatnog softvera praktički nije bilo.

Srećom za sve privatne korisnike (mislimo na one koji su svjesni da je piratiziranje softvera nezakonito i pogrešno - onima drugima to ionako nije važno), 1999. je godine Sun Microsystems od StarDivisiona kupio StarOffice, da bi već sljedeće godine objavio izvorni kôd tog paketa i tako inicirao OpenOffice.org (http://www.openoffice.org). Spomenuti paket se, dakle, razvija već godinama, a u posljednjim je verzijama zaista bogat mogućnostima. Kako je OpenOffice.org softver otvorenog kôda, nije iznenađujuće ni da su na temelju njega nastali drugi paketi. Tako Novell ima svoju verziju OpenOfficea, a IBM je uzeo jezgru OpenOfficea i upakirao je u ponešto drugačije korisničko sučelje, u paket Symphony (http://symphony.lotus.com). Ima tu i još nekih izvedenica, ali se njima nećemo baviti.

Postavlja se pitanje što sve se očekuje od jednog paketa uredskih aplikacija. Prvo i osnovno su tri modula koji mogu međusobno izmjenjivati sadržaje. Ta su tri modula: uređivač teksta, proračunska tablica te prezentacijski modul. Nedostaje li ijedna od tih komponenata, paket većini korisnika uopće nije vrijedan razmatranja. Uređivač teksta je najčešće korišten program i ima toliko namjena da je to uopće suvišno navoditi.

Proračunske će tablice privatnim korisnicima možda dobro doći kod vođenja osobnih financija, dok će učenicima i studentima omogućiti analizu podataka te iscrtavanje grafikona. U tvrtkama su proračunske tablice nazamijenjiv alat za bilo kakve poslovne izračune, ako nemaju specijalizirane programe. Prezentacijski će softver pak najviše upotrebljavati učenici i studenti za prezentiranje seminarskih i inih radova, a može se iskoristiti i u tvrtkama za prezentaciju ideja nadređenima, na raznim sastancima ili konferencijama.

Upravo nas je to ponukalo da provjerimo kako se alternativni paketi nose s tim obaveznim zadaćama, a najviše smo se usredotočili na proračunske tablice i razmjenu sadržaja između aplikacija. Kao temelj smo uzeli Microsoft Office 2007 i s njime smo usporedili druge pakete.

Zadaci koje su paketi morali izvršiti jesu osnovna upravljanja proračunskim tablicama, izrada pivot-tablice i izrada grafikona; potom prebacivanje svega toga u uređivač teksta kako bi se obogatio postojeći dokument te je na kraju probrani sadržaj (naslovi, natuknice, slike, grafikoni) završio u prezentacijskom programu. Učenicima i studentima od velike bi važnosti moglo biti i pisanje jednadžbi i formula, pa smo i to uzeli u obzir.

Kako se u svakom od uredskih izvršava pojedina zadaća saznajte na narednim stranicama. Po pitanju upotrebljivosti i lakoće korištenja aplikacije Microsoftovog Officea 2007 snašle su se izvrsno. Naravno, mnogi iskusni korisnici starijih Microsoftovih paketa zamjerili su Microsoftu promjenu sučelja za koje su smatrali da je bilo dovoljno dobro, no nakon ne previše dugog druženja s Officeom 2007 svi bi trebali otkriti gdje su se sakrile naredbe koje su u Officeu 2003, ili čak nekom starijem, pozivali preko izbornika. OpenOffice.org kaska za Microsoftovim Officeom, ali se ipak dobro drži, dok je Symphony na mjestima nepotrebno zakomplicirao jednostavne stvari, no i dalje je upotrebljiv.