Bug Online

U regiji je Hrvatska poznata kao zemlja u kojoj je bloganje procvjetalo. Uz velike blog-servise, poput Blog.hra i Blogera, od kojih svaki ima više tisuća korisnika, teško je ne složiti se. Ipak, većinu tih blogova rijetki će, posebice web-profesionalci, nazvati ozbiljnom web-stranicom. Neki drže blogove internetskim ekvivalentom kiča, neki ih ignoriraju u potpunosti, neki ne znaju ni da postoje.

Gdje je kvaliteta nestala?
Pregledavajući već prije spomenute servise za “ozbiljno” bloganje, ne možemo se odati dojmu da većina njih nije vrijedna ni letimičnog pogleda, a kamoli ponovnog posjeta. Među tinejdžerima je očito u modi pisati o svojim životima tj. o nedostatku istih. “Dosadno mi je”, pojavljuje se i prečesto. Čast izuzecima, dakako, ali na prvi pogled čini se da među blogovima zaista nema ništa vrijedno naše pozornosti.
Srećom, samo na prvi pogled. Istina je da je i previše blogova nekvalitetno, ali to nije osobina samo domaćih blogova, pa čak ni blogova uopće. Uzimajući u obzir da pristup Internetu ima (čak i u našoj regiji) najširi broj potencijalnih korisnika, ne bismo se smjeli iznenaditi tekstovima i gramatičkim greškama. Gramatika je problem invidualca, problem obrazovanja, ali nikako isključivi problem jedne forme internetskog izražavanja.
Prečesto se blogovi uspoređuju samo s medijima poput časopisa, novina, televizije. Konstantno podcjenjivanje blogova pretvara se utoliko u lov na vještice. Spustimo na trenutak kriterije. Ukoliko je blog tek dio Interneta, zašto ga ne uspoređivati s primjerice svim pisanim formama? Jesu li osnovnoškolski spomenari svi gramatički najtočniji, sve pisane ili rečene riječi među prijateljima potpuno točne? Dakako da nisu. Svi se možemo samo slatko nasmijati takvoj usporedbi.
Ne smijemo, doduše, zaključiti da je potrebno smanjiti kriterije govoreći o blogovima. Ukoliko se radi o relevantnim informacijama bitnim za određenu grupu ljudi, bloger mora odgovarati za ono što piše. Barem u slučajevima kada želi da ga se ozbiljno shvaća. Ostavivši loše blogove kojih ima, kao što ima i loših knjiga, možemo se posvetiti blogosferi koja se krije daleko od očiju javnosti. Oni nisu samo dnevnici kao što bi mnogima odgovaralo, ali po svojoj prirodi, blogovi su osobni. Tko su stoga ti famozni blogeri?