Bug Online

Na prvi pogled, mora se priznati, tipkovnice i miševi spadaju među manje glamurozni računalni hardver – čak i povremeni luksuzni modeli obično se teško mogu istaknuti pored blještavih velikih ekrana, subwoofera veličina perilice rublja ili kućišta naoružanih desetinama osvijetljenih ventilatora. No ipak se radi, kao što će to potvrditi svaki iskusniji korisnik, o hardveru koji je za ugodan rad izuzetno važan, a kod pojedinih vrsta poslova bitniji od svih ostalih.

Ugodnost rada na određenoj tipkovnici i mišu ne treba podcijeniti – već su brojne kompanije na bolan način naučile da se štednja na jednom ovakvom, naoko marginalnom dijelu sustava nikako ne isplati zbog vremena i živaca (a katkad i dana bolovanja) izgubljenih na hrvanje s lošom tehnikom.

Naravno, kad se radi o ovakvom tipu hardvera kojim korisnici direktno rukuju, svi imaju svoje pojedinačne ukuse, možda čak u većim rasponima nego kod bilo kojeg drugog hardvera, ali činjenica je da čak i najbrži tipkači ne mogu ostvariti svoju punu brzinu ako ne raspolažu barem elementarno kvalitetnom tipkovnicom. Slična je stvar s miševima koji mogu biti manje ili više prilagođeni nečijem dlanu, ali je prije svega bitno da su barem elementarno ergonomski.

Zanimljivo je promotriti kako se ovo područje mijenjalo s vremenom. Od monolitskih, zastrašujuće konzervativnih krem grdosija u ranim počecima osobnih računala, sredine devedesetih počele su donositi dodatne tipke (uglavnom multimedijske), a zadnjih godina katkad i luksuznu opremu poput ekrančića, USB hubova i sličnog. Svojevremeno je mnogo medijske prašine podigla upitna ergonomija tipkovnica, što nam je donijelo navalu raznih varijacija na oblike tipkovnica od kojih su neke dobile svoj udio vjerne publike. Indikativno je, međutim, što nijedan pokušaj radikalnijih promjena rasporeda tipki (bilo radi brzine, bilo radi ergonomije) nije uhvatio zamah te danas još uvijek masovno koristimo raspored identičan ili barem vrlo sličan onome koji je još stajao ispred PC-a s 8088 procesorima prije četvrt stoljeća.

Miševi su također prošli kroz svoju fazu dodavanja kontrola, primarno kotačića i dvije navigacijske tipke, te opreme među kojom je prelazak na optičke i laserske senzore najvažniji. Ali, kao što je slučaj i kod tipkovnica, ako ste nepopravljivi klasičar, uz nešto potrage naći ćete još uvijek replike arheoloških verzija, s identičnom funkcionalnošću.
No jedan od važnijih koraka u razvoju obje vrste hardvera bilo je njihovo odbacivanje žica. Od početnih davnih modela koji su se oslanjali na notoran infracrveni prijenos, danas se prešlo na mnogo efikasnije radiovalove i gotovo svaki proizvođač nudi barem poneki bežični model. U doglednoj budućnosti ipak ne možemo još očekivati potpunu kapitulaciju žica, ali se bežična tehnika dovoljno ukorijenila i ponudila kao atraktivna i komforna alternativa.

S gledišta praktičnosti, miševi i tipkovnice idealni su za zajednički bežični rad – umjesto da svaki traži svoj prijemnik i time svoj driver, USB konektor i slično. Stoga je dobar dio industrije lansirao upravo takve praktične bežične komplete, na koje smo se u ovom testu odlučili usredotočiti.

Međutim, prije seciranja tržišta i pojedinačnih modela valja nam razmotriti neke generalne kriterije i činjenice o ovoj, ipak pomalo specifičnoj sorti proizvoda. Prije svega, same tehničke specifikacije i performanse ovakvih kompleta ne treba promatrati kroz prizmu naših uobičajenih testova pojedinačnih tipkovnica i miševa. Tipkovnice sa stotinu i pedeset tipki i ekranima te miševi s dva lasera i tri kotačića namijenjeni su izuzetno izbirljivim, zahtjevnim korisnicima koji ionako o kupovini kompleta ne bi ni razmišljali. Ciljna su publika u ovom slučaju ipak nešto konvencionalniji kupci koji će ih uglavnom koristiti za manje kompleksne poslove, stoga na kvalitetu konstrukcije i materijala te općenitu praktičnost treba obraćati veću pažnju nego na sirove tehničke mogućnosti. Također, kako se radi primarno o kućnom hardveru, mnogima važnu ulogu mogu igrati dizajn, glasnoća tipki i slične karakteristike. Naravno, uza sve to ne treba zanemariti osobni ukus tvrdoće tipki, veličine i oblika miša, itd.

Mnogima je ključni razlog protiv ovakvih kompleta činjenica što im je s vremena na vrijeme potrebno zamijeniti ili napuniti baterije. Mada to ne možemo poreći, jednako je neosporno da im je potrošnja dovedena na dovoljno nisku razinu da će jedno punjenje baterija tipičnom korisniku trajati mjesecima. Ili, s drugog gledišta: ako računalo koristite toliko intenzivno da bi vas česte zamjene baterija mogle nervirati, vjerojatno uopće niste tip kupca kojeg bi ovakvi kompleti interesirali.
Toliko u ovoj teorijskoj podlozi, a sad se usredotočimo na posao pred nama – bežične komplete koje smo pronašli na našem tržištu.