Bug Online

Polagan, ali siguran rast popularnosti Linuxa izlaže ga sve širem krugu korisnika, pa je i sve veći broj potreba koje treba zadovoljiti. Među njima je i uređivanje digitalnog videa, pogotovo zahvaljujući sve široj dostupnosti uređaja sposobnih snimiti ovakve zapise. Danas su i digitalni fotoaparati, ali i mobiteli s mogućnostima snimanja duljih i kvalitetnijih videozapisa sve pristupačniji i u svačijem džepu, pa je izostanak upotrebljivih alata za manipulaciju snimkama sve teže opravdati. Srećom, korisnike Linuxa s programerskim sklonostima ništa ne sprečava da se prihvate izrade programa za uređivanje videozapisa, i to se upravo i događa.

Povećanje interesa za alatima ove namjene potaknulo je izradu novih mogućnosti i dotjerivanje u programima koji su u izradi već dugi niz godina, ali i osnivanje potpuno novih projekata i programa koji grabe naprijed svim silama. Za ovaj smo tekst odabrali najbolje među besplatnim i slobodnim (FOSS) alatima za uređivanje videozapisa jer su dostupni svima iako za Linux postoji i segment komercijalnih (i najčešće skupih) alata za profesionalnu obradu videa. Također, samo rekodiranje videa nije bilo dovoljno za uvrštavanje u test: tražili smo programe koji bar minimalno mogu modificirati ili transformirati zapise. Primarni odabir za pojedini program bila je verzija dostupna iz repozitorija testne distribucije Linuxa, osim u slučaju kada nije bila sadržana u repozitoriju ili je sadržana verzija bila neupotrebljiva.

Kako smo testirali

Za testno okruženje odabrali smo najpopularniju distribuciju Linuxa za široki krug korisnika, (K)Ubuntu 9.10 u njegovoj 64-bitnoj izvedbi, a pogonilo ga je računalo s Core2Duo procesorom, 4 GB radne memorije i dovoljno diskovnog prostora. Odabrali smo 64-bitnu arhitekturu jer omogućava puno iskorištenje 4 i više gigabajta radne memorije, a to je posebno korisno pri uređivanju videozapisa. Što su videozapisi dulji, odnosno što im je viša rezolucija, i što se više videozapisa istovremeno koristi da bi se postigao neki efekt, to je veća šansa da će alat koji rabite zauzeti velike količine radne memorije. Preskakanje po pojedinom videozapisu ili preview uratka uživo također će profitirati od viška RAM-a jer će većina ili sav potreban videomaterijal moći biti u cacheu. Potencijalnim naprednim korisnicima videoalata savjetujemo da krenu s 64-bitnom distribucijom po svom izboru čak i ako imaju manje od 4 GB radne memorije kako bi si osigurali jednostavniju nadogradnju, a 64-bitni način rada donijet će u određenim slučajevima i nešto brže računanje efekata.

Jačina procesora i broj njegovih jezgara bit će ključni u dva slučaja: pri kombiniranju većeg broja efekata, da bi se mogli prikazati uživo bez potrebe za prethodnim renderiranjem u konačni oblik i datoteku, odnosno pri renderiranju završenog projekta u konačnu datoteku. Ovisno o željenoj rezoluciji, duljini i kvaliteti konačnog zapisa, vrijeme za njegovo renderiranje može biti i više sati, a u slučaju da program i kodek koji ste odabrali podržavaju višejezgrenost, svaka će dodatna jezgra ovo vrijeme prepoloviti.

Raspoloživi prostor na disku također je bitan, no ne kod svih alata jednako. Neki programi mogu raditi s većinom formata za ulazne datoteke, dočim će drugi htjeti rekodirati ulazne datoteke pri uvozu, obično u neki kvalitetniji oblik s puno slabijom kompresijom i posljedično tome puno većim zauzećem diska. Kako bilo, trebat će vam dovoljno diskovnog prostora za spremanje završne verzije projekta u po mogućnosti što većoj kvaliteti. Ovisno o duljini gotove snimke i ambiciji, to može biti od nekoliko pa do nekoliko stotina gigabajta i više.

Svi programi na testu podvrgnuti su učitavanju nekoliko tipova videozapisa (od popularnih .avi datoteka s DivX/XviD kodecima pa do MJPEG i MPEG4 formata najčešće korištenima u mobitelima i digitalnim fotoaparatima), manipulaciji učitanih zapisa ovisno o mogućnostima programa (preslagivanje, efekti) i na kraju izvozu konačnog proizvoda u nekoliko popularnih slobodnih i komercijalnih formata odnosno kodeka.