Bug Online

Nažalost, svakim je danom sve veći broj onih koji su osjetili svu snagu zloćudne gamadi koja je uspjela prokopati svoj put do njihovih računala. Neki su, na svoju sreću, prošli tek s lakšim posljedicama i uz pomoć sigurnosnih programa uspjeli ukloniti zarazu spašavajući sve što se spasiti dalo. No mnogi nisu bili te sreće pa su se morali suočiti s reinstalacijom operacijskog sustava i gubitkom podataka.

Međutim, ni prva ni druga skupina nije toliko ugrožena kao ona u koju pripadaju korisnici koji nisu ni svjesni da im se negdje na računalu ugnijezdio kakav trojanac, keylogger ili tko zna kakvo već maliciozno čudo. Takvi se korisnici obično suoče ne samo s čišćenjem ili reinstalacijom računala, nego i s podmirivanjem računa kreditnih kartica, mučenje s bankom kojoj neuspješno pokušavaju objasniti neobične transakcije i kojekakvim drugim problemima.

Kada se sve zbroji, uopće ne treba čuditi da su financijske institucije počele savjetovati korisnike kako se najbolje zaštiti preporučujući im da bankovnim računima pristupaju isključivo s izoliranih, sigurnih računala koja se inače ne koriste za tipično surfanje Internetom i e-poštu. Osim što su mudre, takve su preporuke ujedno gotovo i svojevrsna kapitulacija financijskih institucija koje prilično polažu na sigurnost, no zapravo strepe od novonastalih napada i zloćudnog softvera te svako toliko pokleknu pred hakerskim napadima.

Sigurno računalo za nula kuna

Takvu je preporuku uputio FS-ISAC (Financial Services Information Sharing and Analysis Center) no, premda zvuči prilično mudro, malo tko si od kućnih korisnika može za takvu potrebu priuštiti dodatno računalo.

Drugi bi pak vrlo rado izbjegli petljanje sa specijaliziranim softverom koji instalaciju uvijek može vratiti na prethodno stanje (premda ni to nije jamstvo da na računalu negdje ne postoji trenutno neaktivan malware) kao što je Microsoftov SteadyState. O virtualizaciji nećemo posebno ni govoriti jer malo koji kućni korisnik poseže za takvim čime. Pa kako si onda pomoći?

Rješenje je, zapravo, jednostavnije no što možete zamisliti, ali ipak zahtjeva nešto truda i malo prilagođavanja. Tajna leži u korištenju alternativnog operacijskog sustava i to ne permanentno, nego tek privremeno.

 Nije nepoznata činjenica da je Windows, čisto zahvaljujući činjenici da je riječ o najrasprostranjenijem operacijskom sustavu, najveća meta autora zloćudnog softvera. Linux je, s druge strane, daleko manje popularan kao klasičan desktop operacijski sustav i zato postoji neusporedivo manji broj virusa i ine gamadi koji ga mogu ugroziti (premda se ne može reći da ih nema; uzmite samo za primjer trojanac kao što je Kaiten).

Međutim, to nije jedina njegova prednost u ovome slučaju. Razne je distribucije Linuxa moguće pokrenuti izravno s optičkog medija ili USB diska i natjerati da rade u RAM-u. Dakle, bez potrebe da se bilo što instalira ili kopira na disk; sve će se odvijati u radnoj memoriji.

Upravo ga takvo što čini idealnim za pristup internetskom bankarstvu ili drugim osjetljivim internetskim uslugama. Naime, čak i ako su na računalu instaliran Windowsi koji mogu biti i krcati kojekakvim malwareom, uopće se ne morate brinuti.

Ne postoji način da se Linux pokrenut s LiveCD-a na bilo koji način zarazi zloćudnom gamadi s Windowsa, a čak i da malware nekim posve nevjerojatnim spletom okolnosti koje graniče sa znanstvenom fantastikom i pronađe put do radne memorije, opet bi bio bezopasan jer se ne može izvršiti na operacijskom sustavu za koji nije napravljen. Dakle, sve što vam treba da biste doista oformili sigurno računalo jest neka od distribucija Linuxa koje su obično sasvim besplatne ili se vode kao slobodan softver.