Bug Online

Trend prelaska sa stolnih na prijenosna računala je kulminirao u posljednjih nekoliko godina zbog osjetnog pada cijena ovakvih računala. Razloga za pad cijena ima nekoliko, a prvi je bez sumnje pad cijena LCD ekrana koji su tradicionalno najskuplji dio prijenosnika. Velik faktor u cijeloj priči je ulazak novih tvrtki na ovo lukrativno tržište. Riječ je mahom o tajvanskim ili kineskim tvrtkama koje su se uz proizvodnju dijelova za stolna računala također bavila i proizvodnjom dijelova za prijenosnike kojima su pak opskrbljivali velike tradicionalne proizvođače računala. Obzirom na to, sasvim je razumljivo da su se ovakve tvrtke (primjerice Asus, Gigabyte i MSI) odlučile na borbu za osvajanje svojeg dijela tržišnog kolača. Posljednji faktor kojeg treba uzeti u obzir je lokalan, a ne globalan. Riječ je o domaćim tvrtkama koje su na tržište plasirale vlastite marke prijenosnika. Naravno, naše firme ne proizvode same prijenosnike, već naručuju polusklopljena računala od velikih OEM proizvođača kao što su Quanta Computers ili Mitac, u njih dodaju određene komponente prema vlastitim željama te ih prodaju kao vlastita.

Premda im se cijena spustila na prihvatljivu razinu, prijenosnici i dalje za isti novac nude niže performanse nego stolna računala. To nije samo zbog toga što komponente prijenosnih računala jednostavno imaju višu cijenu, već i zato što specifične dimenzije i sam koncept prijenosnika nameću svoja ograničenja, pogotovo kad je riječ o potrošnji i zagrijavanju. Konkretno, u cjenovnom razredu koji je dostupan kupcu koji na raspolaganju za kupovinu računala s operativnim sustavom ima iznos od 6.000 kuna, moguće je kupiti prijenosnik s procesorima iz donjeg tržišnog segmenta. To su dvojezgreni Intelovi procesori Pentium Dual Core i Core 2 Duo s radnim taktom do 1,67 gigaherca. Na stolnom je pak računalu slične cijene moguće dobiti stolne verzije ovih procesora s rasponom takta između dva i tri gigaherca, zavisno o konfiguraciji. Razlika u performansama, naravno, neće biti očita korisnicima koji na računalu planiraju pisati u Wordu, surfati Internetom ili slušati MP3-ce, no sasvim je druga priča ako na računalu planirate igrati moderne igre ili rabiti neke druge procesorki zahtjevne aplikacije (primjerice programi za obradu videa).

Još je veća razlika u pogledu performansi grafičke kartice. Rijetka prijenosna računala iz ove tržišne niše imaju zasebnu grafičku karticu. U najboljem je slučaju moguće naići na GeForce 8600M GT ili pak mobilni Radeon HD 2600 XT, dok je većina računala ipak bazirana na integriranoj grafici. Premda spomenute mobilne grafičke kartice nude pristojne performanse, u usporedbi s aktualnim stolnim grafičkim karticama (GeForce 9600 GT, Radeon 3850) prilično su spore. To, naravno, ne znači da se na ovakvim prijenosnicima nije moguće igrati, već samo da će igranje biti manje ugodno nego na stolnim računalima. Valja naglasiti da je čak i s integriranim rješenjima moguće igrati igre, no samo one starije odnosno nezahtjevne u kombinaciji s drastično reduciranim postavkama kvalitete prikaza. Lista žrtavi koje je potrebno podnijeti u ime prenosivosti ovdje se ne zaustavlja. Ukratko, na prijenosnim računalima se nalaze manji i sporiji tvrdi diskovi, manji (no ne i nužno lošiji) ekrani, često manje radne memorije i uvijek manji broj raznih konektora. Korištenje prijenosnika također implicira rad na manjoj i plitkoj tipkovnici te uporabu touchpada, a ne miša. Naravno, na prijenosno računalo je moguće spojiti vanjske periferije, no time smanjujete ionako ograničen broj USB konektora, a i teško je zamisliti da ćete glomazne periferije (u prvom redu tipkovnicu) nositi svuda zajedno s računalom. Stolna računala gotovo uvijek nude i bolju reprodukciju zvuka obzirom da su opremljena s kvalitetnijim zvučnicima koji nisu ugrađeni u kućište računala kao kod prijenosnika. Iznimki naravno ima, no prilično su rijetke.