Bug Online

Prije desetak godina overclockiranje računalnih komponenata bilo je relativno opskurna disciplina kojom su se bavili samo najiskusniji i najhrabriji. Kako se kvaliteta elektroničkih komponenata i integriranih sklopova povećavala, a računala postajala dostupnija širem krugu korisika, tako su overclockiranje prigrlile čak i divovske korporacije poput najvećeg svjetskog proizvođača procesora, tvrtke Intel. Sukladno tome, većina se proizvođača procesora, memorija, matičnih ploča i grafičkih kartica danas hvali overclockerskim mogućnostima svojih proizvoda, promoviraju overclockiranje organizacijom natjecanja (jedno takvo u organizaciji regionalnog ureda tvrtke Asus upravo je u tijeku) te se trude overclockiranje omogućiti čak i manje iskusnim korisnicima.

Overclockiranje je, kao što nam i sama engleska složenica kaže, proces u kojem se povećava radni takt komponenata. Budući da su računalne komponente, kao i sve ostale stvari, zapravo nesavršene, overclockiranje nam omogućava da forsiranjem ručnih postavki iskoristimo skrivene potencijale komponenata. Naime, zbog spomenute su nesavršenosti proizvodnje proizvođači pri određivanju standardnog radnog takta komponenata prisiljeni odabrati konzervativne, odnosno niže vrijednosti kako bi bili sigurni da će velika većina komponenata izašlih s proizvodne trake raditi kako treba. S druge strane, mi korisnici imamo taj luksuz da možemo uložiti vrijeme i trud u pronalaženje maksimalnog takta komponente koju smo kupili za svoje računalo.

Osim takta, u cijeloj je priči bitan i radni napon. Tu opet imamo industrijske norme i specifikacije koje su sami proizvođači prisiljeni poštovati. Naime, premda viši radni napon najčešće omogućava veće povećanje radnog takta, on sa sobom nosi i jače zagrijavanje. Zapravo, čak i povećavanje takta bez povećanja napona vodi višem zagrijavanju, no u mnogo manjoj mjeri nego kad se povećava napon. Kako napon povećavamo da bismo bolje overclockirali, u konačnici potrošnja, a time i zagrijavanje komponente podosta rastu.

Da li to znači da je overclockiranje opasno za komponente? Dakako. Ipak, na umu treba imati nekoliko činjenica. Prva je da je standardni radni vijek komponenata osjetno dulji od vremena u kojem će nama komponente zaista biti iskoristive. Grafička kartica kupljena prije tri godine danas se jedva nosi s aktualnim naslovima. S druge strane, dizajnirana je da traje u najmanju ruku desetak godina. Drugi je faktor hlađenje. Standardno hlađenje dizajnirano je za komponente koje rade na tvorničkim radnim taktovima, no ako overclockiramo, ništa nas ne sprečava da prekomjerno zagrijavanje komponenata kompenziramo moćnijim hlađenjem i tako se zaštitimo od pregaranja i kvarova.

Koje je komponente moguće overclockirati? U osnovi sve koje imaju jasno istaknut radni takt. To su redom procesor, memorija i grafička kartica. Na grafičkoj kartici zapravo možemo modificirati dva radna takta - takt grafičkog procesora i takt memorije. Još jedna komponenta koju spominjemo u kontekstu overclockiranja jest matična ploča, no tu je bitno naglasiti da na ploču zapravo moramo gledati isključivo kao na alat koji nam omogućava povećavanje takta procesora, a konsekventno i memorije.