Bug Online

Sve je počelo davne 2003. godine, kad je tadašnjem šefu Microsofta, Billu Gatesu, prezentirana ideja o računalu u stolu. Oduševljen idejom, potaknuo je tim na daljnji razvoj i mjesec dana kasnije napravljen je prvi prototip temeljen na običnom drvenom stolu kupljenom u Ikei, izbušen i raspiljen na desetke mjesta kako bi u njega stalo računalo. Od milja su ga nazvali T1. Šest godina kasnije Microsoftov Surface, prvo tržišno dostupno “stolno računalo” (ovaj puta u doslovnom značenju tog pojma), premijerno je došlo u Hrvatsku na otvaranje konferencije WinDays u Opatiji. Od milja su ga nazvali Površinko.
Računalo u stolu, samo po sebi, i nije neka revolucionarna ideja - posebnost koja Surfaceu daje čar jest nedostatak miša i tipkovnice (iako se oni, dakako, mogu spojiti) i korištenje sučelja pokretima ruku i prepoznavanjem objekata koji se stave na stol (odnosno, preciznije rečeno, veliki 30-inčni zaslon). Čovjek bi očekivao zaslon osjetljiv na dodir, no zapravo se radi o pet infracrvenih kamera koje snimaju što se nad stolom događa i tome prilagođavaju reakcije korisničkog sučelja, a mogu pratiti desetke dodira i kretnji istovremeno - zapravo je veći problem smjestiti deset osoba oko stola nego “hendlati” njihovih dvadeset ruku.
Dobro zvuči, no pravo je pitanje kako to izgleda u praksi, zar ne? Već smo dolazili u napast da pišemo o Microsoft Surfaceu kad je bio predstavljen u SAD-u, no činilo nam se bespredmetnim pisati o proizvodu ovog tipa a da ga nismo sami isprobali. Prilika nam se napokon otvorila u Opatiji i moramo priznati da nam se to iskustvo jako svidjelo. Na stranu nestabilan softver, koji očito treba još dosta dorade (ili reinstalaciju, s obzirom na to da se radi o demo-primjerku po kojem svi brljaju), cijela filozofija korištenja dodira za komunikaciju s računalom izuzetno je prirodna i intuitivna. Teško je o tome tako razmišljati, posebno nama koji smo srasli s mišem i tipkovnicom, no ako ste ikada gledali nekoga tko prvi puta tipka ili mišem lovi kursor po ekranu, shvatili ste koliko je taj način neprirodan i nema sumnje da će kad-tad izumrijeti. Kao što se danas čudimo onima koji koriste komandnu liniju, tako ćemo i za nekoliko (desetaka) godina sa strahopoštovanjem gledati korisnike miša i tipkovnice. Tada će, valjda, svi već koristiti taktilno i glasovno sučelje prema računalima, a Microsoft Surface je prvi veći komercijalni korak u tom smjeru.

Muke po softveruIpak, još će naši miševi puno kilometara proći prije nego što ova koncepcija zaživi u potpunosti. Stvari se trebaju zarolati ne samo na hardverskoj, već i na softverskoj strani. Naime, uređaji ovog tipa zahtijevaju poseban softver, koji možete razvijati već danas s pomoću Windows Presentation Foundationa ili XNA. Za lakši razvoj, besplatno je dostupan SDK za WPF koji uključuje kontrole specifične Surfaceovom sučelju, no unatoč tome nema previše aplikacija za Surface, baš kao što nema ni previše vlasnika tog “stolnog računala”.
Demo-instalacija Surfacea, koju smo imali prilike koristiti, ima uključen set raznih više-manje beskorisnih aplikacija - nekoliko igrica, foto-album, razne zabavne aplikacije za crtanje, sviranje, miksanje glazbe i slično - čisto da se stvar može isprobati. Međutim, komercijalne primjene Sufracea (o kojima možete više saznati u pratećem okviru) u pravilu uključuju korištenje aplikacije po mjeri, napravljene specijalno za funkciju koju Surface u tom okruženju ima (primjerice, u kockarnici to može biti kartaška igra; u autosalonu aplikacija za pregled karakteristika vozila i slično). Masovnom proizvodnjom i prodajom ovo će postati iznimka, a ne pravilo - i Surface će biti još jedno računalo na koje ćete instalirati gotove (komercijalne, shareware ili besplatne) aplikacije koje vam se sviđaju i/ili trebaju.
Iznutra gledajući, Surface je baziran na operacijskom sustavu Windows Vista Business koji radi na “običnom” PC računalu s višejezgrenim procesorom, 2 do 4 GB radne memorije i u pravilu velikim i brzim čvrstim diskom. Posebno je zanimljiva matična ploča zbog prilagođenih dimenzija, veličine otprilike dvije ATX ploče. Vanjska sučelja uključuju žičnu i bežičnu mrežu, Bluetooth 2.0, a nakon otvaranja bočne stranice možemo doći do video, USB i inih utičnica.
Odlučite li se kupiti ovaj stol, osim problema na granici, računajte i na barem tri jača čovjeka za prenošenje - nismo vagali, no priča se o masi od oko 125 kg, te dimenzijama od 107x53x56 cm. Površina stola je od akrila, dok je sama konstrukcija izrađena od anodiziranog čelika.