Bug Online

Među jeftinim monitorima, pri čemu pod tim pojmom podrazumijevamo uređaje s cijenom od 1.000 ili manje kuna, kupcima se nudi sve i svašta. Unutar raspona od dvjestotinjak kuna kriju se modeli s dijagonalama od 19, 20 i 22 inča i nativnim rezolucijama od 1.366x768, preko 1.600x900 pa sve do visokih 1.920x1.080 točaka, s CCFL i LED pozadinskim osvjetljenjem, neki ograničeni na analogno VGA sučelje, a pojedini s dodatkom naprednijeg DVI-ja (HDMI konektor u ovom cjenovnom razredu još uvijek ne postoji). Jednom riječju – kaos. Situacija postaje još kaotičnija kad se 18 takvih modela okupi i međusobno usporedi, budući da tada na vidjelo izlaze ogromne razlike u kvaliteti prikaza: oštrini, interpretaciji boja, preciznosti tonskih prijelaza, implementaciji pozadinskog osvjetljenja i ostalom.
Budući da ćete na narednim stranicama pronaći opise monitora različitih dimenzija, prije nego okrenete list i započnete s njihovim čitanjem dobro je prisjetiti se univerzalnog pravila za izbor odgovarajuće dijagonale. Dijagonala ekrana izravno je vezana uz nativnu rezoluciju koju on može prikazati, stoga kupac zapravo mora odlučiti koja rezolucija ispunjava njegove potrebe. Ako će se računalo koristiti za svakodnevni rad (sve aktivnosti koje ne uključuju igranje) i filmove, monitori s Full HD rezolucijom od 1.920x1.080 točaka (22") daju najviše radnog prostora i u tom smislu su idealan izbor. U slučaju da su na listi prioriteta i igre, potrebno je odabrati model čija nativna rezolucija neće biti prevelik zalogaj za računalo, budući da upravo rezolucija najviše utječe na broj sličica u sekundi prilikom obrade zahtjevne 3D grafike. S tim na umu, vlasnici snažnijih konfiguracija mogu se slobodno držati modela s rezolucijom od 1.920x1.080 točaka, 1.600x900 točaka pogoduje srednje snažnim strojevima, dočim računala sa slabim grafičkim karticama i procesorima nemaju što tražiti na više od 1.366x768 točaka. Naravno, niža rezolucija (a samim time i manja dijagonala) automatski daju manju količinu radnog prostora, što nije nešto na što će svi pristati i još je jedan faktor kojeg valja imati na umu.
Uza sve spomenute diskrepancije, jeftini monitori imaju dvije zajedničke karakteristike. Prvo i iritantnije, gotovo su potpuno neupravljivi, točnije, mogu se jedino naginjati oko horizontalne osi i to u ograničenom rasponu od petnaestak stupnjeva – ako toliko. Drugo, bilo kakva dodatna oprema, poput zvučnika ili USB konektora, ne postoji.
Premda se ovdje radi o očitom nastojanju da se cijena učini što nižom, zaključak ovog hard-testa je da na isti način nisu nužno žrtvovane i LCD matrice – među najjeftinijim monitorima se itekako mogu pronaći kvalitetni primjerci.