Bug Online

Intelova arhitektura Nehalem svoju je premijeru doživjela krajem prošle godine u obliku procesora Core i7 iz serije 900 odnosno procesora kodnog imena Bloomfield. Glavna karakteristika ove nove arhitekture bio je fokus na performanse u profesionalnim aplikacijama, bilo da je riječ o serverima, radnim stanicama ili HPC-u (High Performance Computing). Ako zanemarimo internu arhitekturu svake pojedine jezgre, visoke performanse ostvarene su kombiniranjem integriranog trokanalnog memorijskog kontrolera, tehnologije Hyper-Threading koja omogućila bolju iskoristivost jezgara, sistemskog sučelja visokih performansi pod imenom QPI te velike količine cachea podijeljenog u tri razine. Dakako, zahtjevi aplikacija u profesionalnom segmentu mnogo su drugačiji od zahtjeva aplikacija koje rabe obični korisnici pa mnoge spomenute mogućnosti na stolnim računalima jednostavno nisu mogle biti u potpunosti iskorištene. To, naravno, nije spriječilo Intel da plasira procesore iz serije Bloomfield na stolno tržište i njihove vrhunske performanse adekvatno naplati.

Prelazak na prve Core i7 procesore također je otežavala skupa platforma. Matične ploče bazirane na čipsetu X58 Express bile su skupe već pri samoj proizvodnji, tako da je cijena za krajnjeg korisnika bila dvostruko viša u usporedbi s cijenom ekvivalentnih matičnih ploča namijenjenih starijim Core 2 procesorima. Na posljetku, tu je i nova memorija. Iako je DDR3 u vrijeme predstavljanja Core i7 procesora već dugo bio prisutan na tržištu, cijena mu je bila vrlo visoka u odnosu na cijenu DDR2 memorije. Osim toga, novi procesori koristili su trojke, a ne parove modula, što je u konačnici još više povećalo iznos koji je bilo potrebno izdvojiti za sklapanje nove konfiguracije.

Integracija i optimizacija

Gotovo godinu kasnije od predstavljanja procesora iz serije Bloomfield Intel je odlučio lansirati procesore iz serije Lynnfield. Ovi se novi procesori također temelje na arhitekturi Nehalem, no ona je u ovom slučaju prilagođena potrebama korisnika stolnih računala. Trokanalni memorijski kontroler tako je zamijenjen dvokanalnim, a QPI sučelje s manje kompleksnim i starijim DMI sučeljem (Intel ga već dugo koristi za vezu između northbridgea i southbridgea čipseta). Promjene su doživjele i tehnologije Turbo Boost i Hyper-Threading.

Turbo Boost je tehnologija koja omogućava automatsko overclockiranje jedne ili više jezgara procesora kada je ukupna potrošnja procesora niža od maksimalne vrijednosti koju je Intel propisao. U praksi to znači da se procesor sâm overclockira kada korisnik rabi aplikacije koje ne znaju maksimalno iskoristiti sve jezgre koje nudi procesor. Što se korištena aplikacija lošije skalira s brojem jezgara, to se procesor više overclockira. Novost kod Lynnfielda je osjetno agresivnije povećanje takta nego kod starijih procesora, pa se i najjeftiniji predstavljeni Lynnfield s pomoću Turbo Boosta sâm overclockira s 2,66 na 3,2 GHz.

Što se tiče Hyper-Threadinga, situacija je jednostavna. Lynnfieldovi koji pripadaju u Core i7 800 seriju imaju Hyper-Threading, dočim je kod modela iz serije Core i5 700 ova tehnologija isključena. Posljednja novost koje donose novi procesori jest integracija PCIe kontrolera izravno u procesor. Ovaj kontroler nudi 16 PCIe stazica koje je moguće usmjeriti na jedan ili podijeliti na dva fizička PCIe utora.