Bug Online

Iskreno govoreći, priliku za testiranje GeForce 3D Vision naočala tražili smo čim smo se vratili s hanoverskog sajma. Kako je Nvidijina podrška medijima u ovom dijelu Europe dosta loša, ispalo je da smo s testiranjem morali pričekati dok se jedna od domaćih informatičkih tvrtki (u našem slučaju, tvrtka Links) nije odlučila ponuditi 3D naočale svojim kupcima.

Tehnologija koja stoji iza 3D Vision naočala vrlo je stara. Riječ je o stereoskopiji koju je 1840. godine izumio engleski znanstvenik Charles Wheatstone. Metoda simuliranja 3D prikaza odnosno stvaranja privida dubine na 2D slikama vrlo je jednostavna - svakom se oku prikazuje slika iste scene, no iz malo pomaknute perspektive (lijevo ili desno). Naš mozak ove različite slike automatski sklapa u jednu, što u konačnici rezultira prividom dubine.

Frekvencija je bitna

3D Vision naočale naizmjence prikazuju svakom oku posebnu verziju slike na monitoru. Između leća naočala smješten je tekući kristal koji se uključivanjem napajanja zatamnjuje, a isključivanjem ponovo postaje proziran. Da bi mozak mislio da istovremeno vidi preko oba oka, bilo je nužno osigurati dovoljno brzo uključivanje i isključivanje kristala u leći. Nvidijini inženjeri odlučili su se za frekvenciju od 60 Hz, što automatski implicira da frekvencija osvježavanja monitora koji rabimo s naočalama mora iznositi 120 Hz.

Ova brojka nije problem kada govorimo o starim CRT monitorima, no kod LCD-ova je vrlo neuobičajena. Razlog je jednostavan: zbog drugačije metode prikazivanja slike, LCD-ovi visoku frekvenciju osvježavanja ne trebaju. Trenutno postoje samo dva LCD monitora koja nude 120-hercno osvježavanje prikaza: Samsung 2233RZ i ViewSonic VX2265wm. Osim njih, Nvidijinu tehnologiju podržava velik broj Mitsubishijevih Home Theather TV-ova te nekoliko modela projektora tvrtki LightSpeed i ViewSonic. Mi smo 3D naočale isprobali sa Samsungovim monitorom jer je on jedini dostupan na našem tržištu.

Premda se brojka od 60 Hz čini dovoljno visokom da zavara oko odnosno da ne vidimo kako leća kroz koju gledamo sliku na ekranu titra, praksa kaže suprotno. Efekt zapravo nije izražen na slici koju prikazuje monitor (što je razumljivo jer je sinkronizirana s naočalama), već u području oko monitora koje i dalje obuhvaćamo svojim pogledom. Problem perifernog titranja uvelike rješava zamračivanje prostorije s računalom, no to nije uvijek praktično učiniti. Još jedan nusprodukt korištenja titrajućih naočala jest zamračivanje prikaza, što u praksi izgleda kao da monitor gledamo kroz svjetlije sunčane naočale.