Bug Online

Ako ste ikada promatrali zvijezde noću makar i običnim dalekozorom, susreli ste se s najvećim neprijateljem svih astronoma, amatera i profesionalaca – svjetlosnim zagađenjem. Svjetlosno zagađenje predstavljaju svi neželjeni izvori svjetla koji ometaju zvijezde slabijih magnituda svjetline da budu uočljive. Problem je, dakako, uočljiviji u blizini velikih urbanih središta, što je i razlogom zašto astronomi amateri promatranja obavljaju sa sela i livada što dalje od gradske vreve. Kako bi se smanjio i utjecaj atmosfere, opservatoriji se odavno grade na planinskim vrhovima.
Uzevši ovo u obzir, nije teško zaključiti da bi se najbolji pogled s najmanje atmosferskih i svjetlosnih smetnji dobio iz svemira, odnosno iz Zemljine orbite. Ideja lansiranja orbitalnih teleskopa nije nova – najpoznatiji među njima, Hubble, u akciji je već gotovo dvadesetak godina i na Zemlju je poslao hrpetine odličnih fotografija koje svako malo ukrašavaju znanstveno popularne časopise, a nerijetko i dnevne novine.

Lakše s lovomKepler je predstavnik NASA-inog programa Discovery koji se sastoji od ciljanih misija ograničenog budžeta. Zlatno doba NASA-e odavno je iza nas i danas ta agencija ima problema s budžetom, Space Shuttle je pred ukidanjem, i po svoj će se prilici nekoliko godina NASA za nošenje stvari u orbitu trebati oslanjati na relativno primitivnu ali pouzdanu rusku (da ne kažemo – sovjetsku) tehniku i rakete tipa Proton. Razvoj događaja koji prije dvadesetak godina nitko nije mogao ni zamisliti.
No, vratimo se programu Discovery. Kepler je u orbitu otišao (ipak) iz Amerike a ne s Bajkonura, i to raketom Delta. Kao i orbitalni teleskopi prije njega, Kepler izgledom podsjeća na cijev koja lebdi svemirom (ovo je jako pametno rečeno).
Tijekom naredne 3,5 godine teleskop će vršiti osmatranje 100.000 zvijezda s posebnim naglaskom na praćenje planeta, takozvanom metodom tranzita ili prijelaza. Metoda je relativno jednostavna – kruženje planeta oko zvijezde zaklanja i malo smanjuje svjetlost zvijezde i po tome detektiramo planet i karakteristike njegove orbite.
Osnovne zadaće Keplera vezane su za analizu planeta u relativno bliskim sustavima: procjena broja planeta u sustavima, analiza orbita, procjena veličine planeta i tome slično. Većina dosada otkrivenih esktrasolarnih planeta (dakle onih koji ne pripadaju našem sustavu) golemi su planeti veličine Jupitera i veći. Kepler bi se svojim sustavnijim i dužim osmatranjem trebao više baviti manjim planetima, veličinom sličnijima Zemlji.