Bug Online

Fedora je distribucija Linuxa koja je izrasla iz pepela legendarnog RedHat Linuxa, nakon što se istoimena kompanija koja ga je izdavala odlučila koncentrirati na poslovna i serverska rješenja (pod imenom RedHat Enteprise Linux). Dok RHEL i dalje žari i pali serverskim tržištem zahvaljujući izrazitoj stabilnosti na softverskoj strani i širokoj podršci proizvođača serverskog hardvera, projektu Fedora predana je baklja razvijanja i unapređivanja RedHatove verzije Linuxa za kućna stolna i prijenosna računala. Pod sponzorstvom kompanije RedHat, ali u potpunosti pod kontrolom zajednice njegovih programera, Fedora je oduvijek gurala nove tehnologije i mehanizme koji su se nedugo potom pojavljivali i u ostalim popularnim distribucijama Linuxa, i to uz maksimu korištenja samo slobodnog softvera u svim segmentima operacijskog sustava. Stremljenje ideološkoj ispravnosti i tehničkim probojima, nažalost, najčešće su bili i razlog njenih najvećih problema, počevši od iznenađenja novim korisnicima koji ne pronalaze podršku za MP3 datoteke, pa do povremenih problema sa stabilnošću i upotrebljivošću koji neizbježno proizlaze iz svježih i nedotjeranih tehnologija.

Omega Fedora Remix prepravljena je verzija posljednje Fedore 11 koja se hvali sloganom "Fedora za nas ostale" i rješavanjem tradicionalnih problema s MP3 i drugim multimedijskim formatima koji zbog licencnih i patentnih zavrzlama nisu uključeni u većinu besplatnih distribucija. Izostanak ovakve multimedijske podrške u tradicionalnoj Fedori korisnici su riješili sastavljanjem vlastitih repozitorija paketa s potrebnim bibliotekama, no njih je potrebno ručno dopisati i omogućiti. Omega prepravlja običnu Fedoru upravo u ovom segmentu i u njoj su već upisani ovi repozitoriji (RPM Fusion i Livna) i instalirani programi poput VLC-a, Mplayera i proširenih multimedijskih biblioteka. U svakom drugom pogledu Omega je identična standardnoj Fedorom, pa bar sa strane kompatibilnosti ili podjele baze korisnika nema bojazni.

Živahno od CD-a nadalje

Omega Fedora Remix dolazi u obliku LiveCD-a s kojeg se može i instalirati, ali dostupna je samo varijanta za 32-bitnu x86 arhitekturu (originalna Fedora podržava x86_64 te PPC arhitekture). Instalacijski program je klasičan Fedorin - jednostavan. Nakon svega nekoliko koraka započet će snimanje datoteka na disk. Zamijetit ćemo da smo ga uspjeli srušiti kreativnim particioniranjem diska u naprednom načinu instalacije, ali i da je zapamtio već odabrane opcije i nakon ponovnog pokretanja uspješno dovršio posao. Nakon završenog snimanja i ponovnog pokretanja računala počinje avantura (preostaje i par koraka za dovršenje instalacije, postavljanje neprivilegiranih korisnika, datuma i vremena). Ako u računalu imate neku od podržanih grafičkih kartica (Intelove imaju najbolje šanse; zatim ATI ili Nvidia, tim redoslijedom), Fedora će vas počastiti grafičkim ekranom u maksimalnoj rezoluciji monitora već nekoliko sekundi nakon pokretanja. Ovo je jedna od novosti koja se prva pojavljuje u Fedori (a time i njenoj Omega varijanti): Kernel Mode Setting (KMS) uključuje podršku za postavljanje širokog raspona videorezolucija direktno u jezgru (u ovom slučaju 2.6.29, odnosno 2.6.30 nakon primjene nadogradnji). Time obećava brže podizanje punog grafičkog prikaza, ali i eliminaciju problema pri prebacivanju iz grafičkog u tekstualni prikaz koji se pojavljuju u određenim kombinacijama hardvera. Ne podržava li KMS grafičku karticu, prilikom pokretanja operacijskog sustava gledat ćete jednostavnu traku napretka u tekstualnom modu, no problemi s grafičkim karticama tu mogu tek počinjati.

Ako imate recentnu Nvidijinu karticu, dočekat će vas i najnoviji slobodni driver Nouveau, koji usprkos entuzijazmu njegovih programera nismo skloni proglasiti spremnim za široku primjenu. Iako 2D prikaz radi zadovoljavajuće, morat ćete se oprostiti od 3D efekata. Tim Nouveau programera bije bitku uzbrdo i bez ikakve službene dokumentacije i samo reverse engineeringom nije još uspio pouzdano upogoniti 3D akceleraciju. Ako imate priključena dva monitora različite rezolucije, bit ćete ograničeni na rezoluciju onog manjeg sve dok ne isključite replikaciju slike na oba (mirror image) u alatu za upravljanje ekranima, ili ne posegnete za komandnom linijom i alatom xrandr odnosno uređivanjem konfiguracijske datoteke grafičkog poslužitelja X.org. Vlasnici ATI-jevki su u nešto boljem položaju jer je AMD obznanio poveću količinu dokumentacije za izradu open source drivera, a tek su Intel grafičke kartice na konju s već dugogodišnjom podrškom proizvođača u slobodnim pogonskim programima. Ako su vam 3D efekti ili igranje dovoljno zanimljivi, morat ćete ručno instalirati komercijalne drivere (u slučaju Nvidije oni iz repozitorija nisu funkcionirali) i eventualno se dodatno poigrati s komandnom linijom (da završimo priču, potrebno je zabraniti učitavanje kernel modula Nouveau jer onemogućava rad komercijalnim Nvidijinim driverima). I tako već pri prvom pokretanju Fedore odnosno Omege dobivamo nagovještaj da se njena dvojaka povijest blistavih dostignuća i nespretnih propusta još uvijek ponavlja.