Bug Online

Zna se da u vrijeme krize najbolje posluju barovi i kockarnice, a kod nas svakako i kladionice. U ovom se tekstu nećemo baviti online kladionicama, a barovi, koliko mi je poznato, još ne postoje, zbog nemogućnosti materijalizacije alkoholnog pića iz DSL utičnice. Ostaju nam online kockarnice ili - specifično - igraonice pokera, igre koja nas u okvirima ovog teksta najviše zanima i koja u zadnje vrijeme privlači interes velikog broja igrača.

Teško je reći koji je trend stariji ili jači - uvjetuje li popularnost pokera u stvarnom svijetu i popularnost na Intenetu, ili je baš obratno - zbog lakoće igranja na mreži poker je popularniji i izvan nje? I neke su naše privatne televizije uskočile u ovaj vlak, pa kasnovečernji program popunjavaju snimkama pokeraških turnira - iznenađujuće je koliko ovaj nepokretni, stolni "sport" može biti televizičan i atraktivan uz kvalitetnu tehničku podršku. Ako ste se već donbekle "navukli" na TV poker, lako je uočiti prednosti i mane mrežnog igranja.

Najveće su prednosti širina ponude - hrpa webova na kojima možete naći igru po svom guštu, s obzirom na uloge (veliki, mali, za stvaran ili nepostojeći novac), ili razinu znanja (početnici, profići...); možete igrati i iz svojeg doma - ili radnog mjesta? - bez potrebe da ulažete u odjeću i opći imidž koji je pravim igračima itekako bitan. S druge strane, ne vidite protivnike uživo pa im ne možete s lica čitati koliko dobro blefiraju. No, možda je tako i bolje; naime, blefove iščitavate samo iz karata i stila igre, a ne i facijalnih gesti.

Što se tiče socijalne karakteristike, koju analitičari Interneta često potenciraju, ona ovdje nema previše veze - malo tko igra poker radi "druženja"; svi su za stolom protivnici i razgovara se preko novca i karata - prava surova igra za suvremeni kapitalizam, pa nedostatak osobnog druženja nije bitan ako se svi tu nalaze ionako samo da jedni drugima uzmu lovu.

Strelovit rast

Prihodi od online pokera rasli su strelovito i oštrijom krivuljom nego prihodi od mrežnog kockanja općenito. Prihodi od mrežnog pokera iznosili su 2001. godine 82 milijuna dolara, do 2004. su narasli na 1,4 milijarde, do 2005. na 2,4 milijarde, 2008. su bili 5,9 milijardi dolara, a za 2010. se planiraju u iznosu 6,7 milijardi.

Ovako strelovit rast ne čudi kada se uzme u obzir da je Internet kao stvoren za ovakvu namjenu. Prednosti mrežnog igranja u odnosu na tradicionalne kockarnice goleme su. U slučaju velikog interesa dodavanje novih stolova u virtualnu kockarnicu svodi se na par administratorovih klikova mišem - ne treba širiti salu, dograđivati kasino ni iznajmljivati dodatni prostor. I kod pada interesa stvar je jednako lagana - ugasi se nekoliko virtualnih stolova ili soba, ali nema opasnosti da kuća plaća zakup prostora koji zapravo ne koristi.

Početnici se mnogo lakše odlučuju za prve partije na mreži: mnogo je manja opasnost od blamaže, bez obzira na to igra li se u pravi ili virtualni novac, nego u stvarnom svijetu. Ako pratite TV prijenose profi pokeraša, možete uočiti kako ih već ima mnogo koji su s igrom započeli na Internetu - neke odaju geekovske face i danas, dok za profi stolovima u Vegasu pred kamerama mlate stotine tisuća dolara.

Kao i u stvarnom životu, i na Internetu kockarnice žive od tzv. rakea, odnosno postotka novca koji se uzima iz svake ruke. Neke kuće uzimaju rake samo iz dijeljenja koja dođu do flopa, a ne i onih kod kojih se odustane ranije. Drugi je način zarade naplata kotizacije za turnire na kojima igrač želi sudjelovati. Mnoge kuće uz to investiraju novac s računa igrača, oplođujući ga dok on sjedi neiskorišten.

Prve partije mrežnog pokera, bez pravog novca, igrane su još početkom devedesetih, preko IRC-a (IRC je vrlo stara verzija instant messaging protokola). Prva internetska partija za pravi novac odigrana je 1998.