Bug Online

Redatelj James Cameron je populist, i to ne osobito maštovit. Rutiner, sastavljač dijelova tuđih priča, a bez ijedne vlastite, izvorne i zabavne. Riječju, on je lopov, što bi bilo sasvim u redu da posjeduje prateću dozu umjetničkog šarma zbog kojeg bi mu posuđivanje iz tuđih scenarija bilo odmah oprošteno, ali šteta - taj je lik inženjerski dosadan. To što se trenutno smatra jednim od najuspješnijih filmaša, a njegov posljednji uradak Avatar već tjednima drži prvo mjesto u domaćim i stranim kinima, može se objasniti jednostavno sposobnošću autora da podilazi najširim masama. On žrtvuje umjetničku viziju (ako je uopće ima) za plitku priču i komercijalni vatromet specijalnih efekata.

Nema od koga Cameron nije maznuo pišući scenarij Avatara. Rusi tvrde da film sumnjivo sliči na jednu od SF priča braće Strugacki; već će i djeca opaziti sličnost s animiranim filmom Pocahontas, a i sâm redatelj priznaje da su usporedbe s Plesom s vukovima na mjestu. A priznaje vjerojatno samo stoga da ne bi morao objasniti utjecaj još čitavog niza filmova: Smaragdne šume, Star Warsa, Kozare, Gamera, i - kad već nitko od kritičara nije spomenuo, dodajmo mi - Štrumpfova!

O čemu je ovaj film

Ovako nervozni i zli kritičari pljuckaju Avatar, sci-fi spektakl i grandiozni komercijalni uspjeh Jamesa Camerona, razočarani što Avatar ne nalikuje toliko na SF hitove poput Aliensa i Terminatora, koji su Cameronu priskrbili status omiljenog redatelja među geekovima, već više podsjeća na patetični, emotivni hali-gali Titanic, koji je pak autoru donio najviše slave, novca i zlatnih kipića. Svi se ipak slažu da je Avatar vizualni spektakl bez premca, čudo računalne animacije, koje danas možda ne pomiče granice revolucionarnom tehnologijom izrade, ali svakako predstavlja standard o kojem će morati voditi brigu svi budući blockbusteri.

Najzabavniji segment svake kritike objavljene o ovom filmu ipak su pokušaji kritičara da proniknu u dublji smisao filma, odnosno famozni "što je pisac htio reći" dio. Pa se može, primjerice, čuti ili pročitati kako se radi o filmu sa snažnom antiratnom porukom, i istovremenom dubokom fascinacijom bitkama i vojnom tehnologijom; ili da se radi o prepakiranoj i pomalo deplasiranoj new age lirici, koja treba prenijeti poruke zelenih - samo kome? U potkontekstu teoretičari vide i natruhe povijesnog revizionizma, revitalizacije prava davno pobijenih Indijanaca, kritiku američkog imperijalizma, a možda i predskazanje svemirskog kolonijalizma...

Situacija podsjeća na intervju u kojem je novinar upitao Dee Deeja, najnadrogiranijeg člana danas uglavnom pokojnih Ramonesa, za značenje riječi u njegovoj pjesmi, naizgled besmislenoj brojalici. Staklenog pogleda i očito bez jasnog sjećanja na koju se pjesmu zapravo misli, glazbenik i drogeraš Dee Dee se pred kamerom snašao neočekivano dobro: "Moja je želja bila da svatko u tim stihovima pronađe nešto za sebe!" Ako netko u Avataru, dakle, vidi nešto više od onog prikazanog, sjajno - no od silnog poniranja u dublji smisao, moglo bi se kome dogoditi da mu promakne priča koju je redatelj majstorski ispričao. A ona ide otprilike ovako...