Bug Online

U prošlomjesečnom Bugu bavili smo se tehnološki i kapacitetom najnaprednijim čvrstim diskovima današnjice, modelima koji nude 400 ili više gigabajta skladišnog prostora. Velik dio te teme otpao je na analizu niza inovacija koje su se u posljednjih godinu dana zbile u svijetu integriranih diskova, poput pojave tehnologije vertikalnog zapisivanja, odnosno povećanja gustoće i brzine zapisivanja podataka, te smo čitavu tehnološku revitalizaciju ovog hardverskog segmenta najtoplije pozdravili - malo tko se neće složiti da u vremenima videa visoke definicije, glazbenih kolekcija niskih stopa kodiranja i upravo mamutskih instalacija programa i igara diskovnog prostora naprosto ne može biti previše. Koje se opcije, međutim, nude vlasnicima prijenosnika i korisnicima koji silne gigabajte ne traže samo u stolnom računalu, već ih iz želje ili potrebe uza se moraju imati uvijek?

Ukoliko žele iskoristiti postojeće klasične diskove, njima su na raspolaganju ladice za diskove, koje, ovisno o vrsti, sadrže IDE ili SATA kontroler i USB ili FireWire konektor za povezivanje s računalom. Prenosivost ovakvih sustava je, međutim, prilično ograničena - ne samo zbog pukih dimenzija i mase ladica s ugrađenim diskom, već i zbog činjenice da za rad traže dodatno vanjsko napajanje. Da bi se uređaj mogao nazvati istinski prenosivim, ovaj faktor potrebno je u cijelosti eliminirati.

Tu na scenu stupaju 2,5-inčni vanjski diskovi. Pažljiviji pratitelji ovih prenosivih skladišta podataka zacijelo su uočili da je i ovaj tržišni segment u posljednjim mjesecima bio vrlo turbulentan - možda ne po pitanju performansi, jer ograničenja USB 2.0 porta, čija maksimalna teoretska propusnost iznosi 480 Mbit/s (60 MB/s), ne dozvoljavaju značajnije pomake u tom smjeru, no po pitanju kapaciteta i cijene svakako da.