Bug Online

U posljednjih nekoliko godina prijenosnici su polako, ali sigurno preuzeli primat u prodaji od klasičnih stolnih računala. Razloga je za to nekoliko. Prijenosnici su u prvom redu mnogo osobniji uređaji nego stolna računala. Na isti način kao što je prije cijela obitelj koristila jedan te isti fiksni telefon, tako su se i na stolnom računalu rotirala braća, sestre i svi ostali ukućani. Danas pak praktički svatko ima svoj vlastiti mobilni telefon, a trend je takav da će se isto dogoditi s prijenosnim računalima. Kao i kod mobitela, ključni je element rapidne ekspanzije pad cijena. Ako ste spremni na kompromise u pogledu performansi i veličine ekrana, prijenosno računalo temeljeno na procesoru Atom ili nekom drugom procesoru malene potrošnje (i performansi) moguće je nabaviti već za 1.500 do 2.000 kuna. Punokrvni prijenosnik koštat će vas dvaput više, no to je i dalje cijena koja je prije tri ili četiri godine bila posve nezamisliva.

Hardverski trendovi

Kao što ćete primijetiti u samom testu, bez sumnje najbitniji trend u pogledu hardvera je korištenje tri ili četiri gigabajta radne memorije. Je li riječ o DDR3 ili DDR2 tipu memorije, nije osobito bitno jer to osobito ne utječe ni na performanse, niti na potrošnju (a samim time i autonomiju). Premda su dva gigabajta memorije sasvim dovoljna za svakodnevni rad, od viška glava ne boli, pogotovo ako znamo da Windowsi 7 imaju mehanizam kojim učitavaju često korištene aplikacije u nazivno neiskorišteni dio radne memorije, što u konačnici rad na računalu čini fluidnijim i ugodnijim. Kako 32-bitni operacijski sustavi ne znaju iskoristiti više od 3,2 gigabajta memorije, proizvođači na prijenosnike s četiri gigabajta memorije stavljaju 64-bitnu verziju Windowsa 7. Problema s kompatibilnosti sa starijim aplikacijama gotovo da nema, što nije nimalo čudno ako znamo koliko dugo već na raspolaganju imamo 64-bitnu verzije Windowsa (ako ne znate, od Windowsa XP).

Drugi je bitan trend korištenje ekrana s omjerom stranica 16:9. Službeni je razlog rastezanja ekrana u širinu prilagođavanje filmovima HD kvalitete (nema crnih traka na vrhu i dnu ekrana), a neslužbeni optimizacija proizvodnje. U kontekstu veličine, najčešće se rabe 13,3 i 15,6-inčni ekrani s rezolucijom od 1.366×768 piksela. Kvaliteta prikaza na prijenosnicima nove generacije često je vrlo slična. To dobrim dijelom možemo zahvaliti korištenju LED pozadinskog osvjetljenja i sjajnog (glossy) premaza ekrana. Ledice ravnomjernije osvjetljavaju matricu i nude bolji dinamički kontrast u odnosu na klasične fluorescentne lampe, a sjajni premaz čini sliku kontrastnijom, zasićenijom i oštrijom. Kao što smo dosad često naglašavali, glossy ekrani sa sobom nažalost nose i jednu veliku manu, a to je vrlo izražena refleksija raznih drugih izvora svjetlosti (poput stropnih lampi) u monitoru.

Po pitanju umrežavanja, novost su WLAN kartice kompatibilne s n verzijom 802.11 standarda. Budući da je većina bežične infrastrukture temeljena na starijem 802.11g standardu, mogućnosti novih mrežnih kartica malo tko će moći iskoristiti. Sukladno tome, na implementaciju modernijih kartica možemo gledati kao zalog za budućnost. Proizvođače prijenosnika također treba pohvaliti zbog usvajanja hibridnog eSATA/USB konektora. Kao što neki od vas vjerojatno znaju, osnovni je problem postojećeg eSATA konektora što ne provodi energiju, pa se vanjski disk nužno napaja iz odvojenog adaptera. Novi hibridni konektor iskorištava napojne linije USB konektora, pa kompatibilni uređaji i podatke i energiju dobijaju preko jednog te istog kabela. Dakako, u novi je utor također moguće priključivati uređaje starije generacije s običnim eSATA ili USB konektorima.