Bug Online

Što je to točno ultraprijenosnik? Naizgled neobično pitanje uvelike dobiva na smislenosti nakon što pokušate kupiti jedan takav uređaj. Njihovi proizvođači često ni sami nisu sigurni koje bi kriterije uređaji ovog tipa trebali ispuniti, gdje se nalazi granica prihvatljivog kompromisa između dimenzija, mase, izdržljivosti baterije te najzad i performansi, te kako u čitavu formulu uklopiti veličinu ekrana.
Ono oko čega spora svakako nema jest da se radi o uređajima za kojima će posegnuti korisnici koji često putuju, zbog čega masu i vrijeme autonomije možemo smatrati osnovnim kriterijem punokrvnog ultraprijenosnika. Oba spomenuta faktora za sobom neminovno povlače nešto niže performanse u usporedbi s korpulentnijim prijenosnicima, jer ih je moguće postići isključivo upotrebom takozvanih low voltage i ultra low voltage-procesora, koji, kao što im naziv sugerira, rade na nižem naponu, te shodno tome i nižem taktu. Ipak, dok su se u ovo doba prije svega godinu dana, kada smo se posljednji puta na našim stranicama opširnije bavili ultraprijenosnicima, pod kućišta ultraprijenosnika ugrađivali procesori koji su za aktualnim stolnim primjercima zaostajali za čitavu generaciju, to više nije slučaj - Intel je lansirao mobilne inačice procesora baziranih na Core 2 arhitekturi, a procesori Pentium M, Core Solo i Core Duo gotovo su u potpunosti iskorijenjeni.
To, naravno, nipošto ne znači da apsolutno svi ultraprijenosnici nude neki od niskonaponskih procesora. Modeli sa snažnijim procesorima načelno dio ultraprijenosnika namijenjenih igračima i redovitim konzumentima multimedije koji bez svojih omiljenih sadržaja ne mogu ni u pokretu. Uređaji ovog tipa u pravilu također nude visoku kvalitetu ekranskog prikaza, diskretni grafički podsustav (GeForce 8400M GS), ali i nešto manje vrijeme autonomije - barem u slučajevima kada nisu opremljeni posebnim baterijama većeg kapaciteta.