Bug Online

Podsjetimo se, najzahtjevnija zadaća koju su dosad USB konektori na monitorima obavljali jest podešavanje parametara monitora uz pomoć aplikacije na računalu. No, ovaj način kontrole monitora nije bio osobito popularan među korisnicima niti raširen među raznim modelima monitora, tako da je ubrzo potonuo u zaborav sa širenjem DDC/CI (Display Data Channel/Commande Interface) sučelja koje je omogućilo čak i veću razinu kontrole iz softvera putem standardnih videokonektora.

USB – zašto ne?
U osnovi, ideja o prenošenju slike putem USB konektora u današnje vrijeme nije ni toliko suluda kakva bi vam se mogla učiniti na prvu loptu. Naime, podaci o slici na početku svog puta s računala do ljudskog oka ionako su digitalni, kao što je slučaj i s LCD monitorima, odnosno načinom na koji se slika prikazuje na LCD monitoru. Uobičajeno DVI sučelje je pokazalo kako je moguće izbjeći digitalno-analogno-digitalnu konverziju signala do koje je dolazilo kod spajanja putem VGA kabela - zašto onda ne bi iz cijele priče izbacili grafičku karticu s pripadajućim joj DVI konektorima?
Naime, jedina ozbiljna prepreka prijenosu slike putem USB lanca jest njegova propusnost - u slučaju USB 2.0, 480 Mbps je dostatno tek za prijenos nekomprimirane slike u standardnoj VGA rezoluciji (640x480) pri 60 Hz. No, kao što su nam razni remote desktop programi koji funkcioniraju čak i preko modema, DSL i Ethernet veza pokazali, sliku možemo prenositi u komprimiranom obliku. Doduše, spomenuti programi ne prenose cijelu sliku, već samo GDI instrukcije Windowsa koje na odredištu iscrtavaju sliku, ali unatoč tome stoji da se uz pametno izvedenu kompresiju slika može prebaciti u okvirima propusnosti USB sabirnice.