Bug Online

Dok je pred par godina rad na više monitora bio vrlo teško dohvatljiv, danas u njemu možete uživati s praktički svakim iole suvremenijim računalom. Naime, vjerojatno biste svijećom morali tražiti grafičku karticu koja nema dva monitorska izlaza, a svi Windowsi koji su trenutno aktualni (i XP i Vista) podržavaju višemonitorski rad. To znači da vam za osnovnu funkcionalnost ne treba nikakav dodatni softver - sve što treba jest imati dva monitora, priključiti ih na računalo, podići Windowse i uključiti prikaz na dodatnom monitoru.

U vrijeme CRT monitora višemonitorske konfiguracije bile su prava rijetkost. Razlog je lako razumljiv - veliki gabariti tadašnjih "kutija" zahtijevali su pažljivo planiranje radnog stola, a ako ste željeli staviti, primjerice, dva 21" monitora na stol, trebali ste se suočiti i s težinom koja je znala prijeći i pedesetak kilograma. U takvoj situaciji ni proizvođači grafičkih kartica nisu vodili previše brige o monitorskim izlazima, pa su, izuzev tada slavnog a danas širem krugu korisnika slabo poznatog Matroxa, većinom nudili po jedan analogni monitorski izlaz. Dolaskom tankih LCD monitora situacija se mijenja, pa smo većinom mogli vidjeti po jedan DVI i jedan analogni VGA izlaz (za vlasnike CRT monitora ili jeftinijih LCD-a), dok su dva DVI-ja danas standard. I dok je prije spajanje više monitora na računalo zahtijevalo dosta muke (korištenje više grafičkih kartica u računalu što je povlačilo muke sa samo jednim AGP utorom, teškom nabavkom PCI kartica te upravljačkim programima koji su se međusobno "tukli"), danas je to zapravo - kikiriki. Kupite dva LCD-a, kupite grafičku karticu s dva DVI-ja i - uživate.

Prednosti i nedostaci

Osnovna dvojba koju neiskusni korisnici imaju jest ona je li bolje imati jedan veliki monitor ili dva manja. Naravno, uvijek je bolje imati dva velika, no to financije često ne dopuštaju. Stoga je potrebno ograničiti se na dostupna rješenja. Ako često radite samo u jednoj aplikaciji, tada je svakako bolje imati jedan veliki monitor, no u svim ostalim slučajevima bolje je imati – dva. Oni će dati veću ukupnu radnu površinu, a osim toga omogućit će i da dva programa budu prikazana potpuno odvojeno. Naime, kad se radna površina (desktop) raširi na dva monitora, tada ćete traku sa zadaćama (taskbar) i izbornik Start imati samo na jednom monitoru, a drugi će biti potpuno prazan. Na njega možete odvući koji god program želite, možete ga maksimizirati, mijenjati mu veličinu – sve što biste inače radili na samo jednom monitoru. S tom razlikom da s dva monitora možete imati dva istovremeno vidljiva maksimizirana programa. To znači da, ako uređujete Wordov dokument u kojem se trebate referencirati na neku tablicu, na drugom monitoru možete otvoriti Excelov dokument sa željenim podacima te vidjeti sve odjednom. Ako pak pišete seminarski rad, a za podatke koristite razne internetske izvore, na drugom monitoru možete imati omiljeni web-preglednik te čitati otvoreni dokument dok pišete na prvom monitoru. Najveća prednost rada na više monitora jest – multitasking. Možete vidjeti više stvari odjednom bez potrebe da se tipkama Alt+Tab prebacujete između njih. Čak i ako koristite samo jedan program – neke njegove prozore, toolbare i slične stvari možete odvući na drugi monitor, a na primarnom monitoru se fokusirati samo na rad.

Koliko vam ova pogodnost treba? To morate odlučiti sami, jer samo vi znate koliko vremena provodite za računalom i kakve poslove na njemu radite. Koristite li često Alt+Tab kombinaciju tipki? Imate li pokrenuto desetak programa pa vam bude problematično prebacivati se između njih? Gubite li mnogo vremena na pronalaženje onog što vam treba?
Zasigurno svaki računalni korisnik nekada stari monitor zamijeni novijim. Kad kupujete novi monitor, zašto ne ostaviti i stari te ga spojiti na računalo kao pomoćni? Cijene monitora rapidno padaju, za novac za koji se prije mogao kupiti kvalitetan 15" CRT monitor danas možete kupiti sasvim solidan 22" LCD. Tehnologija je sve dostupnija – zašto je ne iskoristiti? Razmislite o ovome odmah pri kupnji novog računala ili nadogradnji postojećeg.

S druge strane, korištenje dva monitora donosi i neke probleme s kojima je potrebno uloviti se u koštac. Prvi je nejednolik prikaz boja, jer je vjerojatnost da ćete na dva ili više različitih monitora dobiti vjerne i usporedive boje (svjetlina, kontrast, količina plave, crvene, zelene komponente) praktički ravna nuli. Stoga bi monitore trebalo kalibrirati, a ako to radite "napamet", bez hardverskog kalibratora, jako ćete teško uspjeti u željenoj nakani. No, ovo je važno samo onima koji rade s fotografijama ili dizajnom; ostali će bez većih problema i uz pomoć monitorskih kontrola uspjeti dobiti prihvatljiv prikaz. Druga stvar na koju treba obratiti pažnju jest veličina točke – iako nije strašno kad monitori imaju različitu veličinu točke (što je slučaj ako, recimo, stavite 24" ekran kraj 17"), bilo bi bolje da je veličina točke jednaka (kao što je slučaj s 24" i 21.3" ekranima). Veličinu točke najlakše je saznati iz specifikacija monitora.

Što se pak ergonomije tiče, optimalno je da monitor bude ispred korisnika, ne lijevo, ne desno. No, s dva monitora to je praktički nemoguće, osim ako je stol dovoljno dubok i ako su monitori dovoljno mali da ih možete staviti u ravninu jedan pored drugog. U većini će slučajeva ipak primarni monitor biti ispred vas, a pomoćni sa strane. I to je, koristite li često drugi monitor, loše jer će vas boljeti vrat. No uz pažljiv razmještaj i pomno planiranje, ovo se može riješiti na zadovoljavajuć način. Drugi je nedostatak veliki manjak programa i igara koji efikasno iskorištavaju dva monitora. Ne bi li bilo idealno da dok pregledavate fotografije na drugom monitoru imate uvećani prikaz odabrane fotografije; da prilikom igranja možete iskoristiti oba monitora, a ne samo jedan; da možete lako manipulirati programima na način da ih tipkovničkim kraticama prenosite s jednog ekrana na drugi; da možete napredno manipulirati pozadinskim slikama, screensaverima; da svaki monitor ima svoj taskbar… Nažalost, mnogi programi nisu iskoristivi na način da svoj prikaz "rašire" na više monitora, no već sama činjenica da je moguće imati odjednom prikazano više takvih programa donosi velik napredak. Windowsi su pak po pitanju rada s više monitora vrlo ograničeni i sve što će vam ponuditi jest da prenesete otvoreni program na drugi monitor. To je kraj njihovih ambicija, čak i u Visti. Stoga ipak treba upogoniti dodatni softver da bi se ovaj potencijal maksimalno iskoristio – najbolje od tih programa spominjemo i u ovom tekstu.