Bug Online

Vjerujemo da mnogi koji se bave sportom, pa makar samo rekreativno, s vremena na vrijeme požele zabilježiti svoje aktivnosti. Tome su posebno skloni pobornici malo napornijih disciplina poput brdskog biciklizma (pogotovo downhilla, odnosno brzog spuštanja vrlo strmim puteljcima), snowboardinga, skijanja, bungee jumpinga…
Klasične kamere nisu pogodne za takve aktivnosti. U pravilu su osjetno veće i teže, fizički osjetljivije na naprezanja i udarce, neotporne na vlagu, kišu i prašinu, često troše i više energije, a i imaju uži kut snimanja nego bi to aktivne osobe željele. Akcijske ili sportske kamere nadilaze većinu ili sve te nedostatke klasičnih kamera, pa tako sve imaju relativno širok kut snimanja (od 135° pa do čak 170°), značajno su manje i laganije, neke su vodootporne ili pak dolaze s odgovarajućim vodootpornim kućištima, ultrajednostavne su za uporabu (tipično samo jedan do dva gumba ili poluga za pokretanje snimanja) te nemaju ekran. Ovo posljednje zapravo može biti nedostatak jer nemate pojma što zapravo snimate. Međutim, GoProove kamere riješile su taj problem tako da nude ekran koji se može priključiti na kameru.
            
Prave vrijednostiDakle, ovdje neće biti riječi o otvorima blende, ISO vrijednostima, brzinama zatvarača, rezolucijama ekrana, ručnim postavkama i sl. Te kamere su u osnovi tipa “uključi i isključi snimanje”. Također nisu sklone fotografiranju, odnosno ako ste se namjerili i na fotografiranje, jedine kamere koje to omogućavaju jesu Heroi i skijaška maska Liquid Image.
Međutim, bit će riječi o framerateu, odnosno brzini izmjene sličica. Filmovi se najčešće snimaju u 24 sličice u sekundi, dok televizijske emisije – prijenose sportskih događaja – obično gledamo u 50 sličica u sekundi (doduše, s proredom: dakle, jedna sličica ima samo neparne linije, druga samo parne itd.). Ovo je vrlo važna stvar – neki će reći da čovjek ne percipira više od 24 sličice u sekundi, što naravno nije istina. Možda ih ne može razlučiti kao individualne slike, no postoji velika razlika u fluidnosti pokreta, a posebno je važno kod nestabilne kamere, koja izgleda vrlo trzavo pri niskom framerateu. Ujedno, kad se snima s niskim framerateom, zamućenje kod pokreta (motion blur) preveliko je i teže je pratiti akciju.
Stoga je imperativ da sportske kamere imaju što veći broj sličica u sekundi, pa je onda eventualno u montaži najučinkovitije spustiti framerate na 25 sličica u sekundi (naš PAL standard). To je druga brojka o kojoj moramo brinuti. Naime, ako ćemo snimljeni video jednostavno uploadati na YouTube, onda i nije bitno. No ako budemo radili nekakav filmić i možda povezivati materijale iz različitih izvora, najčešće ćemo doći u kontakt s framerateovima 50i i 25p. Shodno tome, bilo bi idealno da sportske kamere podržavaju upravo te PAL framerateove.
Na zvuk nismo obraćali previše pažnje jer će zvuk kod sportskih aktivnosti u pravilu patiti zbog vjetra. Stoga je zapravo bolje da mikrofon nije na izravnom udaru vjetra. Recimo, zanimljivo je rješenje GoProa, kod kojeg zaštitno kućište ima rupe sa stražnje strane. Opet, ako se kućište posve zatvori, dojam zvuka može biti kao iz bunara, prigušen i bez visokih i dijela srednjih tonova.