Bug Online

Koliko ljudi, toliko ćudi, a bogme i načina na koje slušamo i doživljavamo glazbu u pokretu. Uzmimo za primjer dvojicu autora ovog teksta. Jedan od nas je sasvim sretan da u džepu nosi stotinjak njemu omiljenih stvari koje će preslušavati dok ih ne zamijeni s idućih stotinjak. Drugi je čista suprotnost: pravi mali glazbeni hrčak koji sa sobom želi imati cijelu svoju glazbenu biblioteku - kad mu se nešto sluša, to će i zasvirati za nekoliko sekundi.
Nijedan od nas nije bio sretan izborom prijenosnih svirača u prošlosti, još preciznije ograničenim izborom MP3 playera. U zadnjem velikom susretu s njima prije pune dvije godine prevladavali su MP3 discmani. S jedne strane bio je to jeftin način da na jednom CD-u ponesete nekoliko stotina pjesama. S druge strane, mnogima su užitak u glazbi ubili ćudljivi uređaji koji nisu razumjeli imena datoteka, da ne govorimo o ID3 tagovima. Osim toga, pokušaji jednog od autora da MP3 discman koristi pri vožnji biciklom završavali bi bujicom psovki zbog preskakanja uređaja.
Budimo fer i priznajmo kako su u to doba zaista postojali uređaji koji su popravljali mane MP3 discmana. Mogli ste kupiti nekoliko desetaka uređaja s flash-memorijama ili pak odabrati neki od turboskupih i ne baš naprednih uređaja zasnovanih na tvrdom disku. Da situacija bude gora, danas megapopularni Appleov iPod je tada tek dobio prvu varijantu koja je željela surađivati s operativnim sustavima Windows. Dodajmo tome kako su memorijskih svirači bili ograničeni kapacitetom - za više memorije ste trebali platiti suhim zlatom.

Reci mi kako slušaš
Danas je CD-R/RW kao način pohrane i reprodukcije digitalne glazbe u MP3 formatu potonuo u zaborav te je prepušten da tavori u automobilima ili tek kod rijetkih slušatelja. Štoviše, MP3 glazbu danas možete slušati i s većine mobitela - da ne spominjemo ručna računala, pametne satove ili čak sunčane naočale s ugrađenim MP3 playerom. Uopće se više ne bismo čudili da pročitamo da neki “pametni hladnjak” svira MP3...
Pored svih promjena u vrstama uređaja sposobnih za reprodukciju glazbe, neke s tim povezane stvari se vrlo sporo ili nikako mijenjaju. U prvom redu mislimo na sveprisutni format MP3. Pokušao je Microsoft, pokušao je Real Player, pokušao je Ogg Vorbis, pokušala je RIAA svojom vojskom odvjetnika, no MP3 je i dalje najpopularniji format digitalne glazbe. Zapravo, najveći konkurent formatu MP3 došao je iz sasvim neočekivanog izvora. Appleov iPod i iTunes Music Store omogućili su milijunima korisnika legalno kupovanje kvalitetno kodirane glazbe u formatu Advanced Audio Coding (AAC), između ostalog potaknuvši izlazak uređaja za reprodukciju MP3 glazbe iz okvira poluilegalnosti.
Još je manje promjena bilo vezano za način na koji uživamo u glazbi. Neki od nas su sasvim zadovoljni stalnim iskušavanjem dva-tri nova glazbena albuma ili uživanjem u jednom izvođaču ili pravcu. S druge strane, ima nas koji se prepuštamo trenutku, birajući bez predumišljaja što će iduće stimulirati naše uši. Svjesno ili ne, kod odluke o kupnji elektronskog druga za našu glazbu svi se svrstavamo u jednu kategoriju.

Reći ću ti što kupiti
Izlaskom iz poluilegale proizvođači prijenosnih svirača su postupno prepoznali baš ovo o čemu mi govorimo te su nam ponudili razne uređaje za reprodukciju glazbe. Mi ćemo se zadržati na tri vrste prijenosnih svirača u njihovom čistom obliku.
Za početak, među testiranim uređajima pronaći ćete brojčano nadmoćne prijenosne svirače koji za pohranu datoteka koriste flash-memoriju. Valjda svaka dalekoistočna tvornica elektronike u svojoj ponudi ima ovakav uređajčić. Dekoderski čip za reprodukciju, malo elektronike kod izlaza za slušalice, još malo vodova na tiskanoj pločici koji vode do obično malenog ekrana, sve smješteno u kućište veličine paketića žvakaće gume - ovo je klasičan opis jednog memorijskog MP3 playera. Razlike između pojedinih modela istog proizvođača svode se na različite količine memorije te eventualno dodatne funkcije poput radioprijemnika, ugrađenog mikrofona ili pak kakvog line in ulaza za priključenje vanjskog mikrofona.
Niti tu nema neke osobite filozofije, niti je ona potrebna. Memorijski MP3 playeri se spajaju na USB sučelje računala preko kojega se na njih prebacuju glazbene datoteke. Poneki modeli svoju internu bateriju čak i pune preko USB priključka. Trenutni maksimalni kapacitet ovakvih uređaja u široj ponudi se kreće oko jednog gigabajta, što je dovoljno za dvjestotinjak vrlo kvalitetno kodiranih stvari.
No kod ovih uređaja veći kapacitet ne znači nužno i bolji uređaj. Na malenim ekranima nije zabavno pregledavati sadržaj uređaja u potrazi za željenom pjesmom između 200 ili više datoteka. Čak i kad su organizirane u direktorije, još uvijek se radi o pipkavom poslu.
Prijenosni svirači s flash-memorijom namijenjeni su korisnicima koji su spremni često mijenjati sadržaj svog uređaja. Njima nije problem svakih par dana ili čak svakodnevno mijenjati sadržaj memorije. Tipičan ponuđeni kapacitet ovih uređaja se kreće oko 512 MB - dovoljno za stotinjak do dvije stotine pjesama. Ovaj manji kapacitet ujedno i omogućava lakše snalaženje u sadržaju uređaja.
Inače, prijenosni svirači zasnovani na flash-memoriji ne podržavaju puno formata osim MP3. No slobodan prostor možete koristiti za prenošenje datoteka kao što je slučaj kod raznih memorijskih ključića. Štoviše, neki od njih su građeni od dva odvojiva dijela: memorijskog ključića i dodatka koji sadrži elektroniku za sviranje glazbe.

Sve svoje sa sobom nosim
Prijenosni svirači s ugrađenim tvrdim diskom ciljaju na dijametralno suprotnu skupinu slušatelja. Kapaciteti ugrađenih diskova kreću se do velikih 60 GB, što omogućava pohranu nekoliko desetaka tisuća glazbenih datoteka. Dakle, spadate li u glazbene hrčke ili ne želite često mijenjati sadržaj svog svirača, ovo su uređaji za vas. A možda jednostavno ne želite unaprijed razmišljati što slušati, već želite sve što biste mogli poželjeti imati na dohvat ruke.
Ipak, među prijenosnim sviračima s tvrdim diskom izdvajaju se dva tabora: uređaji čiji se kapaciteti izražavaju jednoznamenkastim brojem gigabajta te veći uređaji s tipičnim kapacitetom od 20 GB naviše.
Uloga uređaja kapaciteta 20, 30, 40 ili 60 gigabajta je jasna: omogućiti korisniku da uza se ima svoju pozamašnu glazbenu biblioteku. Od viška glava ne boli pa će mnogi korisnici misliti unaprijed i kupiti uređaj većeg kapaciteta. S druge strane, mnogi od nas aktivno slušaju svega nekoliko gigabajta svoje glazbene kolekcije pa im ne treba dvadesetak ili više gigabajta prostora. Pored toga, mnogi od potencijalnih kupaca kod uređaja s diskom manjeg kapaciteta traže spoj prednosti tvrdog diska i malih dimenzija koje pružaju memorijski svirači.
Kod obje skupine uređaja veliku važnost imaju kvalitetne kontrole i informativan ekran. Snalaženje među tisućama pjesama mora biti što lakše, brže i ugodnije. Na žalost, tržište je prepuno uređaja koje proizvođači pretrpavaju velikim diskovima, uopće ne razmišljajući o poboljšavanju korištenja.
Važno je napomenuti kako ovi uređaji većinom zahtijevaju posebne aplikacije za prebacivanje i brisanje glazbe s uređaja. Oko ove činjenice su mišljenja u našoj redakciji podijeljena, pa čak i kod dvojice autora ove teme. Posebna aplikacija koju je potrebno instalirati za prebacivanje glazbe na uređaj je totalna gnjavaža. Sklepane i nestabilne aplikacije, neintuitivna i kičasta sučelja, ograničenja kod prebacivanja, nedostatak naprednih opcija... Da čovjek poludi. S druge strane, kvalitetna aplikacija značajno može olakšati uživanje u glazbi pa lako prebolite što bez nje nećete moći prebaciti glazbu na uređaj. Ista je stvar i s kontrolama uređaja i načinom pregledavanja sadržaja - dobro sučelje učinit će da poželite čak i najružniji ili najskuplji uređaj.
Kod uređaja s tvrdim diskom u posljednje se vrijeme pojavljuju primjerci koji osim glazbe prikazuju slike ili filmove u formatu MPEG4, DivX ili XviD. Potonji su uređaji obično veći i teži od ostatka društva, i to toliko da ih nikako ne možemo smatrati prijenosnima. Ovaj put smo ih potpuno isključili iz razmatranja, koncentrirajući se na uređaje koji u ekstremnom slučaju na svom ekranu u boji prikazuju digitalne fotografije.