Uporno promatranje
- autor Oleg Maštruko
- pon 30.3.2009
- 22:00
Ako ste ikada promatrali zvijezde noću makar i običnim dalekozorom, susreli ste se s najvećim neprijateljem svih astronoma, amatera i profesionalaca – svjetlosnim zagađenjem. Svjetlosno zagađenje predstavljaju svi neželjeni izvori svjetla koji ometaju zvijezde slabijih magnituda svjetline da budu uočljive. Problem je, dakako, uočljiviji u blizini velikih urbanih središta, što je i razlogom zašto astronomi amateri promatranja obavljaju sa sela i livada što dalje od gradske vreve. Kako bi se smanjio i utjecaj atmosfere, opservatoriji se odavno grade na planinskim vrhovima.
Uzevši ovo u obzir, nije teško zaključiti da bi se najbolji pogled s najmanje atmosferskih i svjetlosnih smetnji dobio iz svemira, odnosno iz Zemljine orbite. Ideja lansiranja orbitalnih teleskopa nije nova – najpoznatiji među njima, Hubble, u akciji je već gotovo dvadesetak godina i na Zemlju je poslao hrpetine odličnih fotografija koje svako malo ukrašavaju znanstveno popularne časopise, a nerijetko i dnevne novine.
Lakše s lovomKepler je predstavnik NASA-inog programa Discovery koji se sastoji od ciljanih misija ograničenog budžeta. Zlatno doba NASA-e odavno je iza nas i danas ta agencija ima problema s budžetom, Space Shuttle je pred ukidanjem, i po svoj će se prilici nekoliko godina NASA za nošenje stvari u orbitu trebati oslanjati na relativno primitivnu ali pouzdanu rusku (da ne kažemo – sovjetsku) tehniku i rakete tipa Proton. Razvoj događaja koji prije dvadesetak godina nitko nije mogao ni zamisliti.
No, vratimo se programu Discovery. Kepler je u orbitu otišao (ipak) iz Amerike a ne s Bajkonura, i to raketom Delta. Kao i orbitalni teleskopi prije njega, Kepler izgledom podsjeća na cijev koja lebdi svemirom (ovo je jako pametno rečeno).
Tijekom naredne 3,5 godine teleskop će vršiti osmatranje 100.000 zvijezda s posebnim naglaskom na praćenje planeta, takozvanom metodom tranzita ili prijelaza. Metoda je relativno jednostavna – kruženje planeta oko zvijezde zaklanja i malo smanjuje svjetlost zvijezde i po tome detektiramo planet i karakteristike njegove orbite.
Osnovne zadaće Keplera vezane su za analizu planeta u relativno bliskim sustavima: procjena broja planeta u sustavima, analiza orbita, procjena veličine planeta i tome slično. Većina dosada otkrivenih esktrasolarnih planeta (dakle onih koji ne pripadaju našem sustavu) golemi su planeti veličine Jupitera i veći. Kepler bi se svojim sustavnijim i dužim osmatranjem trebao više baviti manjim planetima, veličinom sličnijima Zemlji.
izdvojeni tekstovi - travanj 2009.
Miroslav Rosandić
Mrežni rokovnik pon 30.3.2009
CeBIT 2009, Hannover
Pod čekićem recesije pon 30.3.2009
Gigabyte GV-N96TSL-1GI, GV-N250OC-1GI, GV-R487D5-1GD, XFX Radeon 4870 1GB XXX
Napad gigabajtnih pon 30.3.2009
RIM BlackBerry Storm 9500
Osjetljiv na dodir pon 30.3.2009
Suvremeno programiranje
Kruh sa sedam kora pon 30.3.2009
Jeftinije surfanje izvan granica
Zaboravite roaming! pon 30.3.2009
Netbookovi
Mali veliki prijenosnici pon 30.3.2009
Čvrsti diskovi od 500 i više gigabajta
Gigabajti na rasprodaji pon 30.3.2009
Čista instalacija Windowsa XP i Viste
Val svježine pon 30.3.2009
Programi za prevenciju ozljeda zbog učestalog naprezanja
Računalni hazarderi pon 30.3.2009
EVIL fotoaparati
Zli fotići pon 30.3.2009
Svemirski teleskop Kepler
Uporno promatranje pon 30.3.2009
Besplatni Microsoftovi programi
Mukte iz Redmonda pon 30.3.2009















