Bug Online

Ne može se reći da se u proteklih dvanaest mjeseci na hrvatskoj internetskoj sceni nije ništa zanimljivo događalo. Uz dva-tri medijska skandal(čić)a, jedno glomazno rebrandanje, rađanje kakvog-takvog broadbanda i nekolicinu drugih trendova koji su se dali osjetiti, može se zaključiti kako je protekla godina bila jedna od dinamičnijih kada su u pitanju domaći web i Internet. Ipak, unatoč osjetnom porastu svijesti u Hrvata o Internetu i njegovu smislu, cijela priča sadržajno nije naročito evoluirala…

Prisjetit ćete se da je na naših prvih sedam izbora najboljeg hrvatskog webovlja bilo odabirano pedeset stranica, uz stroge i danas već svima dobro poznate kriterije koji onemogućavaju da isti site osvoji nagradu na dva izbora ukoliko nije doživio značajnu funkcionalno-vizualnu promjenu. Prošle smo godine na našem osmom izboru, da bismo održali “kvalitetu”, odabir morali smanjiti na 25 stranica, što je brojka na kojoj smo se - srećom ili nesrećom - zadržali i ove godine. Kažemo srećom jer zapravo nismo došli u iskušenje da je i ovaj put smanjimo, ali i nesrećom jer nam na kraj pameti nije bilo niti to da je ponovno povećamo na pedeset.

Ukoliko se proučavanjem razvoja domaćeg weba ne bavite intenzivno, kao što to rade članovi gore potpisanog Bugovog stručnog tijela, lako je moguće da ste sve većom širinom ponude domaćeg weba itekako zadovoljni. Doista velik radijus kružnice koja opisuje svu tu gomilu terabajta koji putuju hrvatskim (zapravo, još uvijek uglavnom njemačkim, T-Comovim) žicama i koji iz dana u dan raste mnogi će lako percipirati kao pozitivnu pojavu jer je to prirodno, poželjno i korisno za razvoj Interneta u domovini.

U čitavoj toj širini ponude, međutim, tek se rijetko naziru naznake dubine. Jest da se ponavljamo već deveti put i jest da praktički doslovce prepisujemo retke osmišljene prijašnjih godina, no i dalje su nam dojmovi više-manje isti. Hrvatski web obiluje nepismenim sadržajima, bezidejnim dizajnom viđenim već bezbroj puta (katkada se već iz početne stranice da naslutiti kojim je softverom sastavljena) i - ono što je u cijeloj priči najgore - gubitkom svake volje za stvaranjem nečega inventivnog, posebnog, novog, neviđenog…

Indexov ekshibicionizam
Krenemo li secirati najvažnije događaje koji su okarakterizirali internetsku scenu u Hrvata u 2004., nemoguće je izostaviti portal Index.hr. Premda je u protekloj godini zapravo uvelike izgubio na originalnosti sadržaja pa većinu objavljenih vijesti preuzima (da ne kažemo prepisuje) iz dnevnih novina, dodajući originalnom novinarskom uratku tek kako “Jutarnji navodi”, “Večernji prenosi” ili “Novi list otkriva”, Index.hr je, ponajviše zahvaljujući nezanemarivoj volji za eksponiranjem svojeg spiritus movensa Matije Babića, u prošloj godini generirao i nekoliko skandala zbog kojih se prometnuo u najkontroverzniji medij na webu.

Prva medijska buka koju je dignuo bila je ona vezana uz Marka Perkovića Thompsona, čiju je snimku izvedbe ustaškog napjeva na jednom od koncerata Index.hr dao na download svojim čitateljima - oštro, dakako, osuđujući nesretnog i nespretnog zabavljača. Na Marka su se okomili i drugi mediji, otkazano mu je par gaža u inozemstvu jer mu veleposlanstva nisu htjela izdati vizu, no iznenađujuće brzo cijela se priča stišala. Babić je, međutim, nastavio rovariti po estradi te je ubo prstom u znate već što…

Dogodio se tako skandal “Ševerina” - najveći medijski skandal u protekloj godini uopće, a ne samo na Internetu. Bez ikakve namjere da to napravi, ovime je pojam Interneta Index.hr učinio jasnim i onom Hrvatu koji ga do tog trenutka nije razumio. Na nesreću, mnogi su moć urođenog ljudskog voajerizma pripisali nezasluženo moći Interneta pa je ta svima nam draga mreža u manje osviještenih građana unutar državnih granica dobila jednu krajnje negativnu konotaciju. “Fuj Internet!” rekla je i sama Severina, koja zahvaljujući istome danas od Indexa potražuje neku sramnu novčanu crkavicu putem suda.

Kasnije se Index.hr zaratio i sa Žužulom, pokrenuo je u suradnji s Playboyem parodiju na Big Brother (ovaj show se zvao Lil’ Sister), pokazao pokoju sisu i guzicu te, zapravo, u potpunosti izgubio iskonski novinarski štih kojim je mamio i kojim nam je imponirao u svojim počecima. Ovaj web, međutim, i dalje je jedan od zabavnijih i informativnijih, tehnički iznimno solidan i uredno ažuriran. Vjerujemo da je - zbog komercijalizacije kojoj se okrenuo - i višestruko čitaniji no što je bio prije.

Ovo je nepotpun tekst - cjelovitu verziju pronaći ćete u Bugu 146., a popis izabranih 25 web stranica objavljujemo 1. siječnja na Bug Onlineu!