Bug Online

Zašto nadograđujemo računala? Razlog je samo jedan – jer želimo da ona rade brže. Grafička kartica, radna memorija i procesor načelno se mogu izdvojiti kao tri glavne komponente o čijoj zamjeni razmišljamo kad nam silicijskog ljubimca nagrize zub vremena. Zahtjevniji korisnici također se upuštaju u nadogradnju diskovnog podsustava u namjeri da izvuku dodatni postotak u općenitim performansama, no budući da fascinantnih razlika u brzini u svijetu klasičnih mehaničkih diskova nema, mnogi ih doživljavaju kao skladišni prostor koji se kupuje kad se postojeći kapaciteti popune. SSD-ovi (Solid State Drive), pogoni koji za pohranu podataka ne koriste rotirajuće magnetske ploče, već NAND flash memoriju, iz temelja će promijeniti ovakav način razmišljanja. Ne samo da hoće, već to, kao jedan od najvećih trendova hardverskog segmenta IT-a, upravo čine. Premda se, kada govorimo o aktualnoj generaciji SSD-ova, radi o relativno mladoj i po mnogočemu nedozreloj tehnologiji, kvalitetan SSD koji se koristi kao boot uređaj (dakle, sadrži operacijski sustav) u ovom trenutku predstavlja najveće ubrzanje koje možete priuštiti svojem računalu, kako stolnom, tako i prijenosnom. Da bismo mogli shvatiti smisao i točnost ovog grandioznog navoda, trebamo razumjeti kako oni funkcioniraju i zašto imaju sve predispozicije da s vremenom zamijene svoje mehaničke pandane.

Zbogom mehaniciBudući da za pisanje i čitanje podataka koriste NAND flash, memorijske čipove kakve nalazimo u USB stickovima i memorijskim karticama (doduše, oni su kod SSD-ova paralelno nanizani, što im daje visoke performanse), SSD-ovi su u potpunosti lišeni pokretnih dijelova. To znači da su u radu bešumni i vrlo robusni, a kako nemaju glave za čitanje koja bi morala hvatati podatke po rotirajućim pločama, podacima pristupaju mnogostruko hitrije. Usto, kad do njih dospiju, sposobni su ih pročitati otprilike 50% brže od najbržih mehaničkih diskova. Iskusniji čitatelji iz spomenutog zacijelo naslućuju još jednu beneficiju SSD-ova – izostanak fragmentacije. Naime, kako su podaci smješteni u memorijske čipove, posve je svejedno u kojem se čipu oni fizički nalaze; njihovo će se dohvaćanje uvijek odvijati jednakom brzinom. Defragmentacija SSD-ova ne samo da nije nužna, već je i nepoželjna – ovom problematikom bavit ćemo se kasnije u tekstu. Lista beneficija ovdje ne staje. Uza sve spomenuto, SSD-ovi su energetski štedljiviji, troše manje energije i osjetno su skromnijih dimenzija (2,5 i 1,8-inčni formati) u odnosu na svoje mehaničke pandane.
Sadržaj prethodnog paragrafa mnogima će biti dovoljan povod da odbace časopis i pohitaju u trgovinu po jedan takav uređaj. Ipak, svaka priča ima dvije strane, a ova o SSD-ovima nije izuzetak.
Najuočljiviji nedostatak SSD-ova svakako je njihova cijena. Ovisno o modelu, kapacitetu i vrsti NAND flasha, SSD može stajati od 15 do stotinjak kuna po gigabajtu – kod mehaničkih diskova ovaj omjer iznosi od sedamdesetak lipa do 1 kn/GB. Drugo, i mnogima podjednako važno, kapacitet aktualnih modela kreće se u rasponu od 32 do maksimalno 256 GB. To znači da su operacijski sustav i najkorišteniji programi jedino što ćete željeti držati na SSD-u – filmske i glazbene kolekcije, velike dokumente i igre većina će ostaviti na mehaničkim diskovima.