Bug Online

“Svi smo mi rođeni s najboljim mogućim uređajem za upravljanje: svojim prstima”, rekao je Steve Jobs 9. siječnja 2007. okupljenom mnoštvu koje je bez daha pratilo prvu prezentaciju novog Appleovog uređaja: iPhonea. Zašto je onda ljudski rod dosad nabadao po tipkama kad su naši prsti, jedan od vrhunaca evolucije, daleko precizniji, osjetljiviji i finiji instrument za upravljanje bilo kojim uređajem od bilo kakve mehaničke naprave? (Da i ne spominjemo kako nam je taj fini instrument, vrlo doslovno, uvijek pri ruci.) Odgovor je jednostavan: zato što još nije bilo sazrelo vrijeme za to. iPhone nije bio prvi mobilni uređaj koji je odbacio tipkovnicu i umjesto nje postavio veliki zaslon osjetljiv na dodir. Ali on je bio prvi uspješan takav uređaj: prije njega nikad niste mogli biti sigurni da će svaki vaš dodir biti ispravno protumačen (govorimo o mobitelima; za krivo protumačen dodir u međuljudskoj komunikaciji još uvijek možete zaraditi šamarčinu).
Vaš je autor pred nekoliko godina imao nesreću recenzirati Olympusov MP3 player po imenu m:robe. U to doba revolucionarna ideja da se uređajem upravlja preko velikog touchscreena umjesto tipaka djelovala je zanimljivo, ali bi uređaj u praksi krivo protumačio svaku treću-četvrtu naredbu: pojačao bi glasnoću umjesto da se prebaci na sljedeću pjesmu, a biranje pjesme s playliste nalikovalo je na današnju funkciju shuffle. Naravno, ubrzo bi vam se ruke uznojile od muke, a na masne bi prste m:robe reagirao s ispodpolovičnom preciznošću. Nakon izlaska prvog (i zadnjeg, naravno) modela m:robea dugo nitko nije spominjao touchscreen, premda je u to doba Philips izdao dlanovnik gotovo bez tipaka, s velikim ikonama koje ste mogli pogoditi prstom, bez olovke. LG je pak propustio povijesnu priliku: premda je počeo raditi na touchscreen mobitelu prije Applea, zakazao je tiskovnu konferenciju na kojoj je predstavio mobitel Prada nekoliko dana nakon što je Jobs predstavio iPhone. Naravno, nakon toga su svi rekli “a što taj LG kopira Apple”, a kad je stigla na tržište, uglavnom su je opisivali kao “iPhone klon”. Ta se titula uvriježila za sve touchscreen mobitele prve generacije – posve opravdano, jer su ti mobiteli prilično neuspješno oponašali Appleovu uspješnicu, a k tome su daleko lošije reagirali na dodir prsta. Ruku na srce, ni današnji mobiteli ne nude tako precizno, osjetljivo i robusno touchcsreen sučelje kao iPhone (za razloge vidi okvir o touchscreen tehnologijama), ali zato imaju drugih aduta: nabrijaniju specifikaciju (HTC-ova serija Touch), inovativno sučelje (Sony Ericsson) ili nižu cijenu (LG)…
Nakon iPhonea, touchscreen se udomaćio u svekolikoj potrošačkoj elektronici, od portable media playera, digitalnih fotoaparata i kamera, pa sve do laptopa i desktopa. Razlog je tome isti kao kod mobitela: sve te spravice imaju toliko različitih mogućnosti da jedan, nepromjenjiv set tipaka postaje samo ograničavajući faktor pri korištenju raznovrsnih funkcija. Paradigma toga univerzalni su daljinski upravljači: jednom kad isprobate takav uređaj s velikim touchscreen LCD-om, pitat ćete se zašto se još uvijek proizvode upravljači s tipkama. Slično vrijedi i za video playere (kod kojih se različiti setovi virtualnih tipaka pojavljuje kad slušate glazbu, čitate tekst, gledate fotografije, snimate zvuk…), GPS uređaje (koji isto tako mogu poslužiti za video, glazbu, fotografije… plus Bluetooth handsfree i putni vodič) i tako dalje…

Dakako, uvijek će biti onih koji mobilni telefon koriste samo za – gle čuda – telefoniranje (i pokoju kratku poruku). Zato će uvijek biti i mobitela s tipkama – barem u ponudi jeftinih početnih modela za zemlje Trećeg svijeta. U domeni smartphonea, touchscreen je već gotovo pa obavezan (čak i kod onih koji imaju QWERTY tipkovnicu), a sve su češće sreće i kod multimedijskih modela, pa i modnih, poslovnih… Ima to itekako smisla – ne samo zato što se uz promjenjivi set ikona lakše probiti kroz šumu izbornika, već i zato što je veliki ekran neophodan da bismo na njemu dobro vidjeli cijelu web stranicu, fotografije, video… a gdje bismo našli prostor za velik ekran ako gotovo pola mobitela zauzima tipkovnica?